Kraj rata u Iraku: o velikim silama i malim državama bez moralnog integriteta

Danas je formalno proglašen prestanak američkih vojnih operacija u Iraku, točno 8 godina i 250 dana nakon invazije na tu zemlju.
Povodom završetka rata u Iraku, američki predsjednik – dobitnik Nobelove nagrade za mir, Barack Obama danas je pred vojnim vrhom izjavio: "Pokazali ste i potvrdili kako je vojska SAD-a najsnažnija borbena sila u povijesti čovječanstva".

Oružje masovnog uništenja, zbog kojeg su formalno SAD izvršile vojnu invaziju na Irak, nikada nije pronađeno. Da bi se ustanovilo kako oružje zaista ne postoji, život je moralo izgubiti – prema nekim procjenama - preko 1,000,000 ljudi.
Većina ubijenih bili su nedužni civili.

Godine paralelnog ratovanja u Iraku i Afganistanu imale su snažan psihološki utjecaj na populaciju globalno. Promatrajući ratne strahote neminovno je došlo do svojevrsnog otupljenja. Vijest o 50,100 ili 1000 mrtvih u Bagdadu ili Kabulu postale su toliko učestale da su ih mnogi mediji jednostavno s godinama prestali objavljivati.
Posljedica ratova je ta da smo se jednog jutra probudili u svijetu u kojem prirodna smrt jedne pop zvijezde ili pak tehnološkog inovatora zauzima naslovnice od jednog do drugog ruba.
Ostvarila se ona mračna izjava koju je skovao sovjetski vođa Josef Staljin: jedna smrt je tragedija, milijun smrti je samo statistika.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.