U Iraku je započeo krvavi pohod terorističkih sadista i drznika koji su ukaljali islamsko ime, a po svoj prilici će i završiti upravo u Mosulu gdje je Daeš u lipnju 2014. razorio tkivo iračke države. Poraz ove terorističke skupine je neminovan, ali to ne znači da se radi o posljednjoj fazi nasilja u Iraku. Složena situacija temeljena na etnokonfesionalnoj osnovici vodi propitivanju budućeg političkog uređenja Iraka. Prema logičnom razmišljanju, Irak bi trebao naučiti poglavlja svoje povijesti te uvidjeti da je najbolje rješenje čvrsta federacija od sunitskog arapskog, šijitskog arapskog i kurdskog dijela. Već se sada vidi u oslobođenim područjima borba za vlast među samim sunitskim snagama na terenu, a vanjske snage također procjenjuju koliko utjecaja mogu imati u energetski bogatoj zemlji koja sa sobom nosi i snažnu geopolitičku osnovicu.
Čini se da će Irak također biti poprište hladnog sukoba Sjedinjenih Američkih Država i Islamske Republike Iran. Obje zemlje imaju velike interese u Iraku, pri čemu su obje vrlo uključene u pitanja iračke sigurnosti. Nakon što Daeš nestane u Iraku pitanje je tko će činiti ravnotežu snaga i da li će šijitska vlast ponovno pritisnuti sunite, što je dva puta dovelo do nastanka terorističkog odgovora Bagdadu. Nije poznato da li će se nastaviti fizičko povlačenje Amerikanaca s Bliskog istoka ili će ipak Washington ostaviti dio svojih trupa u Iraku čime bi se smirili američki regionalni partneri u arabijskim državama, Jordanu i Izraelu. Naime, krajem 2011., nakon što je već obavljeno povlačenje iz Iraka, američka vojska je poslala oko pet tisuća vojnika i specijalaca i potrošila nekih deset milijardi dolara na borbu protiv Daeša u Iraku i Siriji.
Pitanje je hoće li i Iran imati svoju prisutnost u sjevernom Iraku, što preko snaga Brigade Kuds, što preko svojih lokalnih saveznika. Narodne mobilizacijske jedinice, koje su sastavljene ponajviše od šijitskih milicija, dobile su državnu legitimnost te postale dijelom iračkih sigurnosnih snaga. Ipak, to ne znači da Teheran ne daje više vojnu i financijsku potporu tim jedinicama, a njihova prisutnost u operaciji oslobađanja Mosula od velike je zabrinutosti za Amerikance koji u tome opravdano vide širenje iranskog utjecaja u Iraku. Iranci ukazuju da njihova potpora uopće ne služi iranskim interesima. Amerikanci im ne vjeruju, te je jedna od ključnih ciljeva američke politike u Iraku nakon sloma Daeša upravo nadzor i odbacivanje iranskog utjecaja u zemlji.
Sve druge sile jasno vide da Iran daje takvu potporu prije svega da bi zaštitio svoje vlastite granice. Sigurnost Mosula vodi ujedno sigurnosti iranske zapadne granice. Imenovani novi veleposlanik Irana u Bagdadu brigadni general Iradž Masdžedi, koji je do sada bio viši savjetnik generalu Kasemu Solejmaniju, zapovjedniku elitne Brigade Kuds, nazvao je borbu protiv Daeša iznimno važnim za obranu sigurnosti i geopolitičkog položaja Irana. Zbog toga Iran u potpunosti želi održati teritorijalni integriret Iraka (kao i Sirije). Masdžedi odlično poentira kada kaže da je Iranu od velike važnosti jačanje iračkog sigurnosnog sustava i obrambenih snaga jer će one morati spriječiti moguće ponovno formiranje drugih terorističkih skupina. U tome Masdžedi ima pravo, jer je nezadovoljstvo sunitskih Arapa u Iraku vodilo prvo stvaranju Al Kaide u Iraku i Levantu, da bi potom nastao Daeš. Sutra bi se arabijski novac mogao sliti u neku novu terorističku skupinu. Dakle, iranski dužnosnici vide prisutnost svoje zemlje u Iraku prije svega kao osiguravanje vlastite nacionalne sigurnosti, a ne (samo) kao dio borbe za moć u regionalnom području.
Irak i Iran su prirodno vezani i njihova budućnost se često može sagledavati zajedno, ali iz analize svih stavova u Iranu vidljivo je da nema posebnog plana koji bi Iran uposlio nakon pada Daeša u Mosulu. Iran uostalom nije izravno uključen u operaciju u Mosulu, niti je vlada u Bagdadu to tražila od svojih teheranskih kolega. Iran podupire šijitske milicije, ali i to samo na službeni zahtjev iračke vlade. Njihov točan broj nije posve poznat, ali procjene govore da se u Iraku bori između sto tisuća i sto i dvadeset tisuća šijitskih boraca, većina kao dio Narodnih mobilizacijskih jedinica. Irački parlament ih je rezolucijom priključio kao službeni sastavni dio iračkih sigurnosnih snaga, iako nije jasno koju će ulogu šijitske milicije imati u budućnosti u iračkoj vojsci.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
