Formula "Kruha i igara" - oružje s dvije oštrice
Prije otprilike tisuću i pet stotina godina dvije struje navijača na konjskim trkama, Plavi i Zeleni, ujedinile su se protiv represivne politike cara Justinijana. Pobuna koja je uslijedila bila je jedna od najžešćih u antičko doba. Jedino odlučnošću carice Teodore i okrutnošću u ugušivanju pobune generala Belisaria nekako su je uspjeli savladati. Ono što se događa u Brazilu, a djelomično i u Turskoj, gdje je također bilo učesnika navijača s nogometnih utakmica, neodoljivo podsjeća na davne događaje sa hipodroma u Konstantinapolisu.
Svaka vlast, otkad postoji svijet, služi se velikim spektaklima da bi sebi dala legitimitet i da bi razonodila stanovništvo. No formula 'kruha i igara' je uvijek oružje sa dvije oštrice. Javna dimenzija, koju nikad nijedna virtualna mreža neće moći nadomjestiti, čisti užitak što se nalaze zajedno, uzbuđenje zbog nekog sportskog rezultata, folklor koji se očituje u pjesmama, parole što se uzvikuju i igre, lako postaju sredstva izražavanja socijalnog protesta, vatra koja se smjesta zapali i u kojoj iznenada izgori prividno društveno pristajanje na postojeći poredak.
No postoji još nešto. Oduvijek su navijači, bili organizirani ili ne, sami sebe smatrali gospodarima spektakla, kojem prisustvuju, bilo zato što svojom navijačkom strašću podržavaju ekipe, bilo zato što predstavljaju ogormnu ostrašćenu masu što plaća spektakl kojem prisustvuje, iako u njemu izravno ne sudjeluje. I odjednom se nogomet, opijum za narod, pretvara u priliku za protestiranje. Poruka koju Brazilci sa ulica šalju svojoj vladi, koja se čini popularna, jednostavno je sljedeća: "Ne želimo platiti taj spektakl!"
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
