Dugogodišnji predsjednik Zimbabvea Robert Mugabe pokazuje znakove da će po prvi puta u skoro četrdeset godina doći do promjene u samom vrhu države. Otkako je izabran kao premijer 1980. Mugabe nije došlo do promjene u vodstvu zemlje. Ali, sustižu ga godine i fizička slabost, te je time otpočeta nesvakidašnja borba za vlast unutar vladajuće stranke Afričke nacionalne unije-Domoljubnog fronta (ZANU-PF). Uz to, nesvakidašnji su i široki narodni prosvjedi protiv vladine brutalnosti, korupcije, te krajnje nesposobne ekonomske politike. Tranzicija se sprema u Zimbabveu.
Robert Mugabe je bio prvi zimbabveanski premijer nakon što je zemlja dobila neovisnost 1980., te je ubrzo počeo konsolidirati svoju vlast. Od 1983. do 1987. izravno je kriv za više od 20 tisuća ljudi koji su ubijeni ili stradali u plemenu Ndebele, zato jer su podržavali njegove političke protivnike. Najviše se ubojstava dogodilo krajem 1987., kada je parlament imenovao Mugabea izvršnim predsjednikom i predao mu cjelokupnu vlast u zemlji. Od tada je vladar Zimbabvea poznat po svojoj okrutnosti i rutinskoj upotrebi zastrašivanja prije 'izbora'. Na mnogim izbornim procesima, kao onima 2008., Mugabe je u krvi ugušio priliku oporbe koja bi mogla preoteti previše glasova.
Godine 2008. Mugabe je poražen u prvom krugu predsjedničkih izbora, ali je nakon dogovora s čelnikom oporbe Morganom Tsvangiraijem, koji se povukao pod prijetnjama, uspio ostvariti pobjedu i ušao u koaliciju s Tsvangiraijem i Arthurom Mutambarom iz oporbenih stranaka Pokreta za demokratsku promjenu - Tsvangirai (MDC-T) i Pokreta za demokratsku obnovu Mutambara (MDC-M). Tsvangirai je do 2013. bio premijer Zimbabvea. Ponovno su se suočili na biralištima 2013. kada je Izborna komisija utvrdila da je Mugabe osvojio svoj sedmi predsjednički mandat, sa 61 posto glasova, ali se u međunarodnom prostoru smatra da je tu pobjedu odnio s mnogo izbornih prijevara.
I dok je temeljito razbio opoziciju, Mugabe je ujedno doveo zemlju na rub gospodarske samoodrživosti. Već u devedesetima, a posebice nakon 2000-ih, Mugabe je započeo zemljišnu reformu, vođenu rasističkim načelom oduzimanja uspješnih bjelačkih farmi i davanjem siromašnim i neobrazovanim crnačkim seljacima. Posljedica je bila nasilna konfiskacija i nacionalizacija bjelačkih farmi, što je potom dovelo do odlaska desetaka tisuća obrazovanih bijelaca iz Zimbabvea. Ujedno je zbog toga skoro pola milijuna crnaca ostalo bez posla.
Takve i druge štetne politike dovele su do hiperinflacije 2008. takvih razmjera da je vlada morala odbaciti svoju valutu i prihvatiti osam stranih valuta za kontrolu inflacije. Međutim, država sada više nema američkih dolara jer je ovisna o uvozu, a goleme količine tih dolara završile su i u rukama ZANU-PF dužnosnika. Vlada sada najavljuje da će izdati obveznice koje će se mijenjati za dolare po načelu obveznica za jedan dolar, a to će se pokriti posuđivanjem novca u inozemstvu. S obzirom da je nezaposlenost u Zimbabveu 90 posto, a gospodarski rast je od 2001. pao za 50 posto, na ulice zimbabveanskih gradova izašle su rijeke ljudi u znak prosvjeda protiv nesposobne i krajnje koruptivne vlasti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
