Zemlja u sve dubljoj krizi i opasnost od revolucija koje jedu svoju djecu: Što se to događa u Iranu? Tko po školama masovno truje djevojčice i djevojke?

Nakon vala žestokih prosvjeda koji su uzdrmali Iran, a izbili su povodom smrti kurdske djevojke Mahse Amini u rujnu, nešto novo se događa u Iranu i zahtjeva pažnju. Naime, više od 1000 iranskih djevojaka i djevojčica u školama diljem zemlje je otrovano, odnosno bile su žrtve "blagog trovanja". Prvi slučajevi zabilježeni su još u studenom prošle godine u gradu Qom, prema dužnosnicima i državnim medijima.

O čemu se radi? Tko truje iranske školarke i je li cijela priča na neki način povezana s demonstracijama koje su izbile nakon smrti Mahse Amini (koja je preminula u pritvoru tzv. "policije za nadzor morala", a mnogi vjeruju da je tamo mučena - i to navodno samo zbog činjenice da nije u javnosti nosila hidžab)

Neki smatraju da je ova "kampanja" trovanja zapravo reakcija ekstremista. Reakcija na što? Na pokret koji je buknuo diljem Irana, pokret koji je nastao iz demonstracija zbog smrti Mahse Amini. Podsjetimo, riječ je o najvećim prosvjedima u Iranu još od Islamske revolucije 1979., a sam pokret svakako u prvi plan stavlja nešto što bi za najveće tvrdolinijaše mogla itekako biti tabu tema - prava žena.

Dakako, prava žena općenito u islamskim zemljama diljem svijeta su krajnje delikatna tema. U nekim zemljama, koje imaju sekularniji državni ustroj, situacija je bolja, no tamo gdje je utjecaj religije veći kreće i srozavanje pa tako sad ponovno imamo i talibane na vlasti u Afganistanu te se tamo vraćaju rigorozna pravila koja naročito pogađaju žene, odnosno čini se da bi se sistem mogao vratiti na stanje iz 90-ih godina kada su talibani upravljali jednim od najrepresivnijih režima utemeljenih na vjeri. Situacija danas u Afganistanu, unatoč povratku talibana, nije baš tako rigorozna kao 90-ih, ali svakako ima tendenciju da takva postane te tome i klizi.

No, današnja tema je Iran. Jasno, Iran će uvijek biti pod glomaznijim povećalom zbog činjenice da on nije samo teokratski režim već predstavlja zemlju koja se na Zapadu (svakako i obratno!) tretira kao neprijatelj. To komplicira puno toga, svakako i internu reakciju koja može vrlo lako postati paranoična. Uzmimo to ovako - da u Saudijskoj Arabiji, koja je glavni iranski rival u islamskom svijetu, a svakako je i sama represivna, buknu demonstracije za prava žena, možda bi bile ugušene, ali tamošnja vlast bi vjerojatno znala da je to autentična pobuna naroda (što bi pak javno rekli je sasvim druga stvar!). U Iranu pak imamo situaciju da tamošnje vlasti u svakom otporu - bilo da je riječ o pobuni za prava žena, demonstraciji protiv inflacije ili sindikalnim štrajkovima - vide "strani utjecaj".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.