Zdravstvo, pravo na dom, obrazovanje, zaštita prirode... Narod tražio, narod odbacio: Kako je sinoć propuštena povijesna prilika koja je mogla transformirati konzervativni Čile u najprogresivniju zemlju svijeta

Trebalo je to biti pravo političko čudo, zaokret kakav se ne pamti u moderno doba, barem ne u ovom stoljeću. Čile, zemlja koja se još uvijek ravna prema Ustavu koji datira iz vremena diktature zloglasnog generala Augusta Pinocheta (period koji je trajao od 1973. do 1990. godine), trebala je dobiti ne samo novi Ustav već vjerojatno i najprogresivniji Ustav na svijetu. Sve, od legalizacije pobačaja, obavezne univerzalne zdravstvene zaštite, pa do jačanja sindikata i ispravljavanja povijesne nepravde kroz davanje znatno veća prava autohtonim narodima Čilea. Sve to je bilo u nacrtu novog Ustava, nedostajalo je samo jedno - da ga narod odobri.

Ali kako je uopće došlo do toga da se sastavlja novi Ustav? Ironično, odnosno bit će kad saznamo ishod - upravo je narod tražio da se Ustav promijeni, ali je nakon toga na jučerašnjem referendumu prijedlog novog Ustava odbacio i to s popriličnom brojkom od 62%.

Narod tražio, narod odbacio, ali zašto? Razlog se već nazire u prvom paragrafu ovog teksta. Bio je to, izgleda, jednostavno predobar Ustav, išao je predaleko da bi ga narod prihvatio. Zapravo, kad se malo bolje situacija pogleda, bio je to poprilično čudan i "samoubilački" politički pokušaj koji će dosta koštati ljevičarsku administraciju koju od ožujka ove godine predvodi čileanski predsjednik hrvatskog podrijetla, Gabriel Borić. Dobro, ta administracija je u nekim aspektima "ljevičarska" prema nekim modernim definicijama koje veći naglasak stavljaju na rodne i spolne pridjeve nego klasičnu borbu proletarijata kontra imperijalizma i kapitalističke eksploatacije. Sama činjenica da je Borić već u izbornoj kampanji imao potrebu javno se ograditi od Venezuele i tamošnjeg socijalističkog vodstva dosta nam govori o vrsti "ljevičarske" administracije koju predvodi.

Ali to sad zapravo i nije toliko bitno, jer kad se pogleda ovaj novi prijedlog Ustava on je zaista bio, generalno gledajući, vrlo dobar. Da je (nekim čudom) prošao to bi bio dokument koji bi silom implementacije doveo do zaista duboke transformacije Čilea, zemlje koja i danas slovi za jednu od konzervativnijih, jedno od par utočišta za europske fašiste nakon Drugog svjetskog rata. U tom kontekstu već činjenica da je čak 38% birača podržalo ovaj prijedlog je u neku ruku optimistična, ali ipak nedovoljna.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.