Zatočeni u emotivnom čistilištu čekajući plimu spasa ili propasti: "Cul-De-Sac" Romana Polanskog je filmsko remek-djelo u samom vrhu njegovog opusa koje pleše po rubu potencijalne komedije i egzistencijalnog straha

Svi pamte "Rosemaryinu bebu" (1968.), "Kinesku četvrt" (1974.), kao i neke kasnije važne radove slavnog redatelja Romana Polanskog, recimo njegov film "Pianist" iz 2002. godine, ali za doživjeti punu silu Polanskog i njegove filmske genijalnosti potrebno je vratiti se na početke. Ako odemo na baš sami početak tamo ćemo pronaći "Nož u vodi" (1962.), njegov prvi dugometražni film, ali otići ćemo ipak malo dalje. Njegov prvi film bio je na poljskom, no već drugi, "Odvratnost" (eng. Repulsion) iz 1965. bio je na engleskom. Popriličan izazov za mladog Polanskog, ali i glavnu glumicu Catherine Deneuve jer engleski su zapravo poznavali vrlo malo i slabo su se snalazili po Londonu gdje je film sniman. Ipak, film je ostvario značajan uspjeh te je etablirao Polanskog kao novog i uzbudljivog redatelja koji ima tendenciju ići ispod površine, u ljudsku psihu, u horor koji se gradi na temelju anksioznosti, osjećaja tjeskobe, čak i seksualne napetosti.

A njegov treći film, "Slijepa ulica" (fr. Cul-de-sac) iz 1966. nekako je napravedno pao u djelomični zaborav. Ljubitelji filma ga obožavaju, tako je već desetljećima, ali široj publici "Cul-de-sac" jednostavno ne zvoni na Polanskog toliko - a trebao bi, jer ovaj film je "totalno Polanski", između ostalog i zbog činjenica da nije samo redatelj već i scenarist. Primjerice, njegov možda i najveći hit, "Rosemaryina beba", baziran je na romanu američkog književnika Ire Marvina Levina. Iako to ne umanjuje snagu ekranizacije i adaptacije koju je Polanski izveo, osjećaj je nekako autentičniji kad znamo da je iz jednog uma proizašlo baš sve što pratimo na ekranu, od scene, kompozicije do ideje i dubljeg značaja!

Zašto je "Cul-de-sac" tako dobar? Za početak malo o radnji (za sad nećemo otkrivati bitne događaje, ali nekoliko paragrafa kasnije možda bi bilo bolje napraviti pauzu i prvo pogledati film, ako ne želite da vam se pokvari užitak prvog gledanja!) - imamo gangstera po imenu Dickey koji sa svojim kompanjonom Albijem bježi nakon, kako se čini, propalog pokušaja pljačke banke. Bježe u automobilu koji je u poprilično lošem stanju, kao i njih dvojica (Albie je i ranjen). Ali gdje pobjeći pred neumoljivim zakonom? Možda bi najbolje bilo otići na kraj svijeta - i točno na jedno takvo mjesto na kraju ovaj dvojac i stiže.

Nema puta natrag... barem ne dok se plima ne smiluje

Završit će na malom otočiću Lindisfarne koji je smješten na sjeverozapadu Engleske. Riječ je o tzv. plimskom otoku, odnosno prostoru koji postaje otoka za vrijeme plime da bi se zatim spojio ponovno s kopnom za vrijeme oseke. Savršeno odabrano mjesto za priču koja upravo počinje. Dakako, Dickey i Albie stići će za oseke, ni ne znajući da se za njima diže plima koja će ih ostaviti u izolaciji... A na otoku se ističe samo jedno, prekrasan, ali mračan utvrđeni dvorac Lindisfarne koji datira iz 16. stoljeća.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.