Kada govorimo o kompleksnim odnosima na današnjoj međunarodnoj sceni onda je onaj između Rusije i Katara svakako jedan od kompleksnijih. Prije nego se posvetimo aktualnostima, sastanku Putina s katarskim emirom u Moskvi, i drugim detaljima koji čine ovaj odnos kompleksnim, osvrnimo se nakratko na povijest odnosa između Rusije i Katara.
Kao i veći broj drugih zemalja u ovoj regiji, Katar je također jedna od zemalja koja je nastala raspadom Otomanskog carstva. Britanija je nakon Prvog rata preuzela kontrolu nad ovim prostorom - na vlasti je i tada bila obitelj Thani, koja je na vlasti i danas. Katar se morao politički pokoriti Londonu, dok je Britanija zauzvrat garantirala Kataru obranu od bilo kakvih vanjskih ili unutarnjih prijetnji.
Dakako, to je period u kojem još nije otkrivena katarska nafta. Ona će biti otkrivena 1939., no eksploatacija započeti će tek nakon Drugog svjetskog rata. Do tada će utjecaj Britanije već znatno oslabiti, naročito nakon osamostaljenja Indije i Pakistana 1947. godine.
Arapi, koji su se do tada na prostoru Katara većinom bavili ribarstvom, sada su shvatili da se nalaze na ogromnom bogatstvu i da bi bilo dobro Britance što prije protjerati. Pritisak se počeo gomilati, no, trebalo je proći još neko vrijeme prije nego Britanija dovoljno oslabi.
U konačnici Katar proglašava neovisnost od Britanije 3. rujna 1971. No, sada bez zaštite Britanije morali su pronaći novog dobavljača oružja i pronašli su ga u Francuskoj, a kasnije razvijaju i bliske odnose sa SAD-om.
Na prostoru Katara danas se nalazi najvažnija američka zračna vojna baza u regiji - baza Al Udeid. Zanimljivo je spomenuti kako su se prije, odnosno od ranih 90-ih godina, američki vojni zrakoplovi nalazili u Saudijskoj Arabiji, u zračnoj vojnoj bazi Princ Sultan. No, početkom stoljeća kreće prebacivanje u Katar, a taj proces se znatno ubrzao nakon napada na SAD 11. rujna 2001. Do početka američke invazije na Irak, svi američki vojni zrakoplovi, osoblje i druga oprema, prebačeni su iz Saudijske Arabije u Katar.
Drugim riječima, mali Katar se vojno osigurao, sebe i svoje resurse, povezujući se s vodećim vojnim silama Zapada. U isto vrijeme u Kataru je politički i društveni ustroj tek nešto malo blaži nego u Saudijskoj Arabiji, što znači da je krajnje autoritaran i da se ljudska prava krše vrlo često, no Zapadu to očito ne smeta, kao ni u slučaju Saudijske Arabije. Sasvim je jasno da ove zemlje zahvaljujući svojim resursima mogu biti izuzete od oštre Zapadne kritike.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.