Izvori jemenskog Općeg narodnog kongresa potvrđuju kako je njihov predvodnik i bivši dugogodišnji predsjednik Jemena Ali Abdulah Saleh ubijen u ponedjeljak, 4. prosinca, tijekom žestokih borbi s Hutijevim snagama u glavnom gradu Sana'i. Prikazan je i video u kojemu se vidi mrtvo tijelo Saleha okruženo Hutijevim borcima koji slave njegovu pogibiju. Čini se da je Saleh poginuo od pucnja u glavu. Ujedno su milicije povezane s Hutijima razorili Salehovu kuću u središtu grada.
Sve se to dogodilo ni nepunih 24 sata otkako je Saleh službeno najavio kraj partnerstva sa svojim dojučerašnjim saveznicima. U proteklih se pet dana vode silne borbe u Sana'i i okolici, što je osobito zabrinulo Iran, za koji se smatra da je pobornik Hutija. Iz Teherana se poziva na dijalog svih jemenskih skupina. Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Bahram Gasemi upozorio je kako se sve unutarnje razlike mogu riješiti dijalogom, te da će razgovori uspješno spriječiti put vanjskim neprijateljima u pronalaženju prednosti i iskorištavanju građanskog rata u Jemenu.
U ovom nesretnom građanskom ratu, koji nema ni prizvuk glavnog problema Bliskog istoka, niti pomoć međunarodne zajednice, kao što je to slučaj u Siriji, razne skupine i zemlje odmjeravaju svoje snage. Iran je podupirao Hutijeve milicije koje su bile povezane sa Salehovim snagama, prije nego li se ovaj savez raspao, a Saleh na kraju poginuo. Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Sjedinjene Države podupirali su razne skupine i vlade u egzilu, dok su istovremeno provodili zračne napade i blokade dijelova zemlje, te prouzročili patnje, bolesti i glad jemenskog stanovništva. Cijela povijest ovog sukoba može se ocrtati i u kraćem životopisu poginulog bivšeg predsjednika.
Ali Abdulah Saleh, rođen 21. ožujka 1942., popeo se na vlast nakon ubojstva predsjednika Ahmada al-Gašmija. Izabran je kao predsjednik Sjevernog Jemena, poznatog kao Jemenska Arapska Republika, 17. srpnja 1978. godine. Ovo je bila jednostranačka država pod vojnom upravom i nadahnuta arapskom nacionalističkom ideologijom. Južni Jemen se prozvao Narodnom demokratskom republikom Jemenom, koji je bio okrenut komunističkoj upravi. Odnosi dviju zemalja nisu bili odnosi krvnih neprijatelja. Njihove veze su bile relativno prijateljske, a još 1972. godine su Aden i Sana'a potvrdili želju za ujedinjenjem. Međutim, odnosi su postali sve gori i samo intervencijama Arapske lige nije došlo do rata. Do ujedinjenja je došlo tek s erom kraja ideologija. Sjeverni i Južni Jemen su se ujedinili 22. svibnja 1990., a Saleh je postao novim predsjednikom.
Dugo vremena se Saleh smatrao umjerenim predsjednikom koji je pratio razvoj zemlje produbljivanjem odnosa sa zapadnim silama, napose Sjedinjenim Državama. U dogovoru s Washingtonom je provodio borbu protiv terorizma po američkom receptu. Međutim, kao dugogodišnji predsjednik i simbol nezadovoljstva mnogobrojnih Jemenaca, Saleh se morao suočiti 2011. godine s tzv. Arapskim proljećem, prosvjednim pokretom koji se proširio Jemenom. Salehovo vrijeme u predsjedničkom uredu je završilo i 2012. je zbačen sa svog mjesta. Na predsjedničkoj poziciji ga je zamijenio Abd Rabuh Mansur Hadi, njegov potpredsjednik.
Potom se Saleh približio Hutijima, odnosno Ansar Allah, islamističkom političkom pokretu koji je nastao u sjevernom Jemenu u devedesetima. Hutiji su većinom pripadnici zajdijevske poddenominacije šijizma, a zanimljivo je da su do Salehovog saveza s njima ove dvije strane bile međusobno suprotstavljene. Napetosti Hutija i središnje vlade gomilale su se u devedesetima, a otvoreni rat je izbio 2004. kada je osnivač Ansar Allaha Husein Badredin al-Huti pokrenuo pobunu protiv Saleha. Skupinu sada vodi Abdul-Malik al-Huti, brat prvog vođe kojega su Salehove snage ubile 2004. No, krajem 2014. godine Hutiji su stvorili skladan odnos sa Salehom i uz njegovu pomoć preuzeli kontrolu nad glavnim gradom i većine sjevera zemlje, gdje tradicionalno žive zajedijevske zajednice. Ta pobjeda u Sana'i navela je Hadija na bijeg u Saudijsku Arabiju. Taktički savez Saleha i Hutija, međutim, nije dugo trajao. Sve veće razmirice i nesposobnost kraja rata u Jemenu, navela je Saleha na komunikaciju s Rusijom, UAE i Jordanom, na temelju čega je odlučio u studenom prekinuti savez s Hutijima. Oružane borbe započele su u Sana'i 28. studenog. Saleh je dodatno pojačao te borbe nakon televizijske izjave 2. prosinca kako je otvoren za dijalog s Hadijem i Saudijskom Arabijom. Dva dana kasnije, Saleh je ubijen.
Hutiji optužuju ponajviše Ujedinjene Arapske Emirate za rušenje saveza sa Salehom. Iranski mediji izvještavaju kako su Hutiji u znak odmazde lansirali projektil prema nuklearnoj elektrani u Abu Dabiju. Iz Emirata se ovi navodi negiraju, iako iranski tisak naširoko govori o tome. Navodno je i glasnogovornik Ansar Allaha potvrdio lansiranje ovog projektila. Prethodno je isti glasnogovornik rekao kako će Abu Dabi biti glavni cilj hutijevskih balističkih napada, te da će se pojačati vojne operacije na tlu Saudijske Arabije. Član političkog vijeća Ansar Allaha Zajfolah al-Šami potvrdio je iranskom programu na arapskom jeziku al-Alam kako su ti projektili odgovor na napade UAE na jemenske snage.
No, ovaj projektil ima svoju dublju priču. Saleh je stvorio dogovor sa Saudijcima u Abu Dabiju, uz nakanu povratka svoje obitelji na vlast. Napad na Abu Dabi i sukob Saleha i Hutija bio je odgovor na taj dogovor. Hutiji smatraju da je balistički napad na Emirate zapravo obrana, jer je Saleh primamio neke hutijevske borce na svoju stranu i u saudijsku koaliciju, gdje bi trebali dobiti visoke pozicije u vojsci. Među iranskim medijima osobito je snažno reagirao glavni urednik tvrdolinijaškog lista Kajhan, Hosein Šariatmadari. Njegov je list dobio dvodnevnu zabranu izlaženja zbog radikalnog naslova u studenom, kada je Kajhan izašao u javnost s golemim titlom: Ansar Allah napao projektilima Rijad, idući cilj je Dubai. Sudbonosnog 4. prosinca, Kajhan je izašao sa screenshot slikom iste naslovnice, te se branio kako je list samo objavio obećanje hutijevskog vođe.
Salehova smrt svojevrstan je šok za Jemence, jer je njegov lik oblikovao moderan Jemen. U svojoj golemoj posljednjoj pogrešci mijenjanja strane izgubio je svoj život, ali i svoj pravac razvoja Jemena. Navodno su Salehu trebale pomoći jemenske snage sklone suradnji sa Saudijskom Arabijom, ali se to nije dogodilo. Njegova baština ga je dovela do podijeljenosti jemenskog naroda do samoga kraja. Bio je čovjek oko kojega su se sukobljavala mnoga koplja, ali ujedno vjerojatno jedina osoba koja bi mogla privesti zaraćene strane za pregovarački stol. Njegova smrt vodit će još snažnijoj polarizaciji u Jemenu, a ratu za kojega nitko posebno ne mari nema još kraja na vidiku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
