Kad papa putuje, obično pronosi poruke pravde, dostojanstva i mira, ali također jača odnose sa svojim domaćinima odnosno vladama zemalja koje posjećuje. Često nije teško pomiriti ova dva načela, ali ponekad rimski pontif mora pokazati svu puninu vatikanske diplomacije i uposliti stoljeća lukavštine kojom se služila Rimska crkva u odnosu prema Gradu i Svijetu (urbi et orbi). Njegov posjet Mijanmaru i Bangladešu upravo je takvo verbalno i političko minsko polje.
Ovo je prvi puta da papa posjećuje većinski budistički Mijanmar, gdje Franjo želi jasno iskazati svoju potporu progonjenoj muslimanskoj manjini Rohingyama. Unaprijed mu je rečeno kako je bolje ne isticati nikoga kako se ne bi uvrijedilo političko i vojno vodstvo zemlje koje ne priznaje Rohingye kao svoje građane. Nekih šesto tisuća pripadnika ove vjersko-etničke skupine pobjeglo je iz Mijanmara u susjedni Bangladeš, u koji papa odlazi 30. studenog. Rohingye su progonjeni desetljećima, oduzeta su im državljanstva u skladu sa Zakonom o nacionalnosti koji je izglasao mijanmarski vojni režim 1982. godine. Službeno se smatraju bengalskim uljezima. Ujedinjeni Narodi su ovog ljeta opisali odnos Mijanmara prema Rohingyama školskim primjerom etničkog čišćenja. Od 25. kolovoza ove godine, kada je vojska upala u saveznu državu Rakhine, djelatnicima UN-a i stranim novinarima je zabranjeno kretanje, a izbjeglice u Bangladešu su opisali vojne akcije praćene ubojstvima, trovanjima, silovanjem i prisilnim preseljenjem. Budistički nacionalisti su optuženi za napad na muslimane diljem države Rakhine.
Nedostatak simpatija budističkih redovnika za Rohingye mogao se primijetiti i tijekom papina posjeta pagodi Shwedagon, najvažnijom budističkom hramu u zemlji. Budistički svećenici vode nacionalističku skupinu Ma Ba Tha – Udruga za zaštitu rase i religije. Svi oni smatraju da bi i najmanja pomoć Rohingyama približilo Mijanmar šerijatskoj upravi i da bi nastao kaos kakav se može vidjeti u Siriji i Iraku, iako se radi o osiromašenoj i marginaliziranoj manjini. Mnogi stručnjaci kažu da su desetljeća vojne uprave dovele do snažnog nacionalizma, ksenofobije i protuislamskih osjećaja. Budistički redovnici kažu da oni vole sve, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost, ali ne vole teroriste.
Prošle je godine čelnica Mijanmara Aung San Suu Kyi osnovala deveteročlani Savjetodavni odbor o stanju u Rakhinu, koji ima zadatak razmotriti humanitarna i razvojna pitanja, pristup osnovnim uslugama, osiguranje osnovnih prava i sigurnost ljudi. Među članovima je i bivši glavni tajnik UN-a Kofi Annan. Njezina vlada je prethodno rekla kako će implementirati sve odluke ovog odbora, ali se to ne događa. Nedavno je vlada Bangladeša najavila ugovor između dvije države o povratku izbjeglica unutar idućih dva mjeseca, ali nikakvi detalji nisu pruženi na uvid javnosti.
Argentinski čelnik Rimokatoličke crkve je u brojnim slučajevima govorio o Rohingyama, a posljednji put 27. kolovoza, dan prije nego je njegov glasnogovornik Greg Burke potvrdio put u Mijanmar. Za vrijeme nedjeljnog Angelusa papa je rekao: 'Žalosne vijesti su stigle do nas o progonu naše braće i sestara Rohingya, vjerske zajednice. Želim iskazati moju punu bliskost njima – zamolimo svi Gospodina da ih spasi, i podigne muškarce i žene dobre volje za njihovu pomoć, koji će im dati puna prava'. Među tim muškarcima i ženama, svijet želi vidjeti upravo Aung San, koja je od nacionalne i globalne heroine za slobodu postala tlačiteljicom u vlastitoj zemlji. No, nije sve tako jednostavno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.