Saudijska se Arabija nada u propast jemenskog pobunjeničkog saveza i na taj način očekuje spas od noćne more u koju se Rijad uvukao svojom krivnjom prije par godina. Prije tri godine su se zajdijevski šijitski Hutiji udružili sa snagama bivšeg jemenskog predsjednika Alija Abdulaha Saleha te zauzeli glavni grad Sana'u iz ruku propale vlade na čije je čelo stao nekadašnji Salehov zamjenik Abed Rabo Mansur Hadi. Mnogi analitičari su se dobrano začudili ovakvom savezu. Saleh jest pripadnik šijitske denominacije zajdija, ali je u vrijeme tzv. Arapskog proljeća također udario na Hutije, također uz pomoć Saudijske Arabije. Hutiji su poduprli Salehovo micanje s vlasti 2012. u čemu su isto imali saudijsku potporu. Ova dva neprijatelja udružila su se 2015. u cilju izbacivanja Hadija i preuzimanja kontrole nad Sjevernim Jemenom. Sada su Saudijci u sprezi s Hadijem, kojega žele postaviti kao međunarodno priznatog jemenskog predsjednika.
Jemen je zapravo priča o vječitoj prevrtljivosti arapske politike. Saudijski odnos sa Salehom ide u rane šezdesete kada je on dao potporu proegipatskom državnom udaru koji je bacio Jemen u dugogodišnji građanski rat. Egipat je podupirao republikance protiv saudijskih rojalista. Saleh je zadobio vojnu snagu tijekom borbe protiv Saudijaca i rojalista, te je preuzeo vlast u državnom udaru 1978. Dvanaest godina kasnije uspio je ujediniti Sjeverni i Južni Jemen, ali je potom dao potporu Iraku i Sadamu Huseinu u Kuvajtu. Zbog tog poteza su Saudijci izbacili milijun jemenskih radnika iz svoga kraljevstva.
Saudijci su 1994. organizirali secesiju južnog Jemena iz Salehove ujedinjene zemlje time što su stali iza bivših komunista koji su izgubili svoju moć tijekom procesa ujedinjenja. Uz pomoć ekstremističkih skupina Saleh je uspio ugušiti južnjačku pobunu, vratio je jedinstvo i time nanio veliku štetu ugledu Pustinjske kraljevine. Taj Salehov potez Rijad nikad nije zaboravio.
Tijekom proteklih dvije i pol godine ovoga novoga građanskoga rata, Saleh i Hutiji su se udružili, iako sumnjičavo gledajući jedni na druge. Saleh je potiho priželjkivao ostaviti nekoliko otvorenih opcija, pa je njegov sin Ahmed stalno putovao u Abu Dabi, tražeći dodatna jamstva u Ujedinjenim arapskim emiratima. To je tipičan Salehov potez, jer se svrgnuti predsjednik nada iskoristiti podjele u koaliciji Saudijske Arabije i UAE vezano za Hadija, s obzirom da Emirati ne vjeruju nekadašnjem jemenskom potpredsjedniku. Stoga je Saleh putem svog sina u kontaktu s emiratskim prijestolonasljednikom princom Mohamedom bin Zajedom, ali održava i odnose sa saudijskim prijestolonasljednikom princom Mohamedom bin Salmanom.
Mjesecima su nesuglasice među jemenskim pobunjenicima bile skrivene ispod tepiha, ali je u kolovozu napetost dosegla vrhunac i jedan je Salehov tjelohranitelj ubijen. Čini se da je Saleh bio u kućnom pritvoru u Sana'i, pa je potom u javnosti dao vrlo pomirljive izjave Hutijima. S druge je strane pozvao na plemensku osvetu zbog smrti svog časnika. Sana'a je sada očito podijeljena u dvije skupine, s time da Hutiji drže 70 posto jemenskog glavnoga grada i većinu sjevera zemlje. Takvo je stanje samo obećanje za više nasilja, ako je uopće to shvatljivo u gotovo posve porušenoj zemlji. Svakako će to stanje htjeti iskoristiti Rijad u cilju prekida preskupe vojne pustolovine.
Sam rat je postao ove godine još skuplji za Saudijsku Arabiju. Zrakoplovne operacije saudijskih i koalicijskih snaga su se povećale, s 5766 zračnih udara u prvih šest mjeseci operacije, a pojačane su i borbe na terenu. Pobunjenici su pojačali svoje napade na pogranične saudijske gradove. Rat među pobunjenicima time može podijeliti najljuće neprijatelje Rijada. Neki viši saudijski dužnosnici su poručili svojim američkim prijateljima kako je to najbolja mogućnost završetka rata i snažna prilika saudijske pobjede. Saudijski mediji počeli su žestoko izvještavati o sukobima pobunjeničkih frakcija, a ironija cijele priče jest što Rijad u svemu sada ne ovisi o Hadiju, već o Salehu. Ovdje se Saudijci suočavaju s nekoliko rizičnih posljedica. Teško je očekivati da će Saleh prihvatiti Hadijevu vladu ili da će Saudijci priznati povratak Saleha ili njegovih sinova na vlast. Najbolje što Rijad očekuje jest rat tri strane koji bi mogao potrajati dok se svi ne iscrpe, a najgore da će Hutiji skršiti Salehovu ekipu i preuzeti nadzor nad cijelom pobunom, a možda se dvije pobunjeničke skupine dogovore unatoč svojim razlikama i ponekom razmjenom vatre.
Očita je i neophodna potreba bezuvjetnog prekida vatre pod nadzorom UN-a i prestanak blokade. Kako do toga ne dolazi, i s obzirom da Sjedinjene Države i Velika Britanija daju potporu saudijskom zrakoplovstvu, te ne dopuštaju bilo kakve poteze Vijeća sigurnosti UN-a protiv Rijada, Washington i London ne mogu izbjeći odgovornost i krivnju za svoju ulogu u ovom brutalnom ratu. Na njima će biti i krivnja za rast al-Kaide i Daeša koji su iskoristili sigurnosni prazni prostor za širenje svog prisustva u Jemenu.
Probni petodnevni prekid vatre koji je dogovoren između Rijada i pobunjeničkih skupina u Jemenu pokazat će jesu li neprijatelji uopće spremni započeti mirovne pregovore. Obje strane su jasno dale do znanja da svaki prekršaj uvjeta primirja vodi novom borbenom udaru. Ovo primirje je započeto nakon što je novi UN-ov izaslanik za Jemen Islami Uld Šejh Ahmed odletio u Sana'u u svoj prvi posjet Jemenu. Prije njegovoga dolaska, saudijske snage granatirale su sve dijelove jemenske prijestolnice, praktično do samog početka primirja, a nije bila pošteđena ni međunarodna zračna luka.
Zemlje Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC) i Hutiji započeli su različite zračne i kopnene operacije protiv ovih terorističkih skupina i nastoje smanjiti već debelo razvijenu radikalizaciju stanovništva na lokalnim razinama. Tijekom godina, vođe zajednica i nevladine organizacije uspjele su ostvariti neki odgovor na nasilni ekstremizam, ali su njihovi napori otežani nedostatkom raspoloživih resursa i stalnom prijetnjom nasilja. U nedostatku središnje vlade, na lokalnim je zajednicama da promiču ovakve akcije i ojačaju cjelokupni otpor selefijskim i vehabijskim teroristima. U tom krugu ne mogu se izbjeći i religijski dionici i institucije, jer oni imaju važnu ulogu u oblikovanju javnoga govora, te ogroman potencijal pozitivnog ili negativnog doprinosa stabilnosti. I dok su neki jemenski religijski akteri integrirani u postojeće vlade ili civilno društvo, te se suočavaju s nasilnim ekstremizmom, postoje i oni koji su zakopani u vlastite mreže, te kroz konzervativne vidove religijskog ponašanja jačaju sumnjičavost u vladu i sekularno društvo.
Stoga se pokazalo potrebnim ne samo da zacijele rane između dva oporbena kampa, kako bi se održala linija protiv ekstremnog utjecaja Saudijske Arabije, nego i da se cijelo jemensko društvo postavi protiv prodirućih utjecaja selefizma i vehabizma. Međunarodna bi zajednica u tom smislu morala hitno zaustaviti ratna djelovanja, te početi cijeniti lokalne inicijative mnogih nevladinih aktera za sve njihove strategije protiv širenja pogubnog utjecaja saudijske državne ideologije. Njima je potrebna potpora, koja se mora proširiti u sve sfere društva i u sve ideološke orijentacije, te se omogućiti kvalitetna suradnja religijskih i nereligijskih dionika. U društvima kao što je Jemen, gdje je religija od velikog svakodnevnog značaja, a još više utječe na samoidentificiranje spram drugih sugrađana i Arapa u okruženju, prepoznavanje konstruktivne i prikladne uloge religijskih aktera i jačanje njihovih sposobnosti u tim poljima od presudnog su značaja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
