Kraljevina Maroko izbacila je članove UN-ove misije iz Zapadne Sahare. Ovaj korak je Maroko učinio nakon što je Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon upotrijebio riječ "okupacija" u opisu marokanskog odnosa prema Zapadnoj Sahari. Ban Ki-moon je nedavno posjetio regiju i njegove riječi su snažno odjeknule Magrebom. Izbacivanje UN-ovog osoblja ugrožava prestanak vatre između Maroka i fronta Polisario. Sahrawi, narod koji naseljava Zapadnu Saharu traže nezavisnost od Maroka još od 1975., a Polisario je njihova jedina nada.
* Polisario - puni naziv "Narodni front za oslobođenje Saguije el-Hamre i Rio de Oroa". Saguia el-Hamra ("Crveni kanal") i Rio de Oro ("Zlatna rijeka") dva su teritorija od kojih je 1969. sastavljena Španjolska Sahara - prostor na zapadu Afrike kojime je Španjolska upravljala kao svojom kolonijom od 1884. sve do 1975. Nakon povlačenja Španjolske, Maroko je okupirao većinu teritorija, no Polisario Front, koji se zalaže za nezavisnu Sahrawi Arapsku Demokratsku Republiku (SADR), od onda vodi gerilski rat protiv Maroka. Sukob je okončan 1991. kada je UN ispregovarao prekid vatre. Od onda UN nastoji organizirati referendum kojime bi narod na ovom prostoru odlučio o svojoj budućnosti, odnosno žele li biti dio Maroka ili SADR. No, očekivano, Maroko, koji kontrolira kompletnu atlantsku obalu Zapadne Sahare, to ne dozvoljava.
Napetosti se povećavaju u ovoj priatlantskoj zemlji. Unatoč četvrt stoljeća pregovaranja kako bi se razriješile pomutnje između Maroka i Sahrawija, marokanskim vlastima je bilo dovoljno da se iskoristi ime okupacije. Tako sada rat riječima prijeti 25-godišnjem primirju. Dvije strane bore se oko teritorija koji se čini pustinjom, ali zapravo je bogato mineralima. Zapadna Sahara je od 1991. pod medijacijom Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se došlo do političkog rješenja problema.
Istovremeno, Vijeće sigurnosti je obećalo Sahrawijima pravo na referendum o tome da li žele biti dio Maroka ili žele postati nezavisna država pod imenom Arapska demokratska republika Sahrawi (SADR). Sahrawiji kažu da je Maroko posljednjim činom ostavio samo jedan izbor - povratak na oružanu borbu.
UN-ova misija za referendum u Zapadnoj Sahari, poznata pod francuskim akronimom MINURSO, ima mandat organiziranja referenduma za narod Sahrawi. Međutim, referendum nije došao još od 1991. kada se marokanska vlada složila s Polisariom, pokretom za nezavisnost Sahrawija, oko prekida vatre. UN je održao mir, ali nije pronašao zajednički jezik protivnika. Polisario nije prestao pozivati na glasovanje o nezavisnosti, a Maroko je tvrdo stao na stajalište kako najviše što se može dati jest autonomija.
Karte: položaj Zapadne Sahare Prije tri godine, Maroko se našao pod velikim pritiskom da dozvoli proširenje misije MINURSO kako bi se uključio mehanizam za nadzor ljudskih prava u Zapadnoj Sahari. Naime, postoje velike naznake da se događaju velika kršenja ljudskih prava, a potporu tome je dao Nacionalni savjetodavni odbor za promicanje i zaštitu ljudskih prava u susjednom Alžiru. Prema alžirskom mišljenju, Sahrawiji pate od mnogih oblika represije, te da UN više ne može djelovati protiv svojih načela. Alžir je oduvijek pomagao Sahrawije, pa je i udomio izbjeglički kamp u alžirskoj pustinji, blizu granice sa Zapadnom Saharom. Ovdje se nalazi i središte Polisarija i djelovanje vlade još uvijek nepostojeće SADR pod predsjedništvom Mohameda Abdelaziza.
Karta Zapadne Sahare s označenim prostorima koji se nalaze pod kontrolom Maroka i pod kontrolom Polisario Fronta Prema mišljenju Sahrawija, do stalne blokade napretka pitanja nezavisnosti države SADR dolazi zbog prijatelja Maroka u Vijeću sigurnosti UN-a, prije svega Francuske. Stoga su Sahrawiji, uz donekle pomoć Alžiraca, krenuli u dugotrajno lobiranje koje je imalo svojih odjela u MINURSO-u, Fronti za promjene, Uniji arapskih liječnika i drugim organizacijama. Isticanje kršenja ljudskih prava važno je zbog mogućnosti većeg pritiska na Pariz, ali su ti pritisci pali u sjenu zbog međunarodnog terorizma, te djelovanja posebice Al Kaide u Magrebu u Sjevernoj i Zapadnoj Africi.
VIDEO: Ban Ki-moon u Zapadnoj Sahari, 5. ožujak 2016.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
