Prisjećajući se zaljevske diplomatske krize iz 2014. godine, i kako je ista relativno brzo i mirno riješena, možda nismo ni svjesni koliko ova aktualna može biti opasnija. Dakako, nepredvidljivost odnosa na ovim prostorima pridonosi tome da je gotovo nemoguće precizno prognozirati ishod - možda se ponovno dođe do popuštanja ako Doha, još jednom, javno obznani da se odriče još nekih segmenata Muslimanske braće, no, što ako MB uopće nije povod ove krize, što ako je povod znatno veći?
Već godinama znamo da se na Bliskom istoku priprema "konačni okršaj", veliki sukob između Saudijske Arabije i Irana, a ovo čemu svjedočimo možda je upravo početak tog sukoba. Naime, sve što se događalo zadnjih godina dodatno nas uvjerava da je taj sukob neizbježan - nije pomogla ni tranzicija konzervativnog iranskog predsjednika Ahmadinedžada prema liberalnijem Rouhaniju, nije pomogao ni dogovor oko iranskog nuklearnog programa, nije pomogla ni smrt saudijskog kralja i dolazak novog, a definitivno nije pomogla ni tranzicija u Americi - od Iranske revolucije 1979. do danas sve američke administracije bile su antagonističke prema Teheranu i pokušale srušiti iransku vlast na ovaj ili onaj način, no Trump je po svemu sudeći najopasnija karika do sada.
Teško je reći koji su bili konačni ciljevi Obamine administracije po pitanju Irana. To bismo vjerojatno saznali da je predsjednicom postala Hillary Clinton, no, činjenica jest da je u drugom Barackovom mandatu došlo do određene razine normalizacije odnosa, do smirivanja tenzija. Možda je plan bio otvoriti Iran prema Zapadu i pustiti da ta svojevrsna politička inercija sama odradi svoje (što je gotovo sigurno plan za Kubu), no to sada nije toliko ni bitno - bitno je to da su Rouhani u Teheranu i Obama u Washingtonu ulijevali nadu da veliki rat neće buknuti, bar ne tako brzo.
Trump u svojim političkim uvjerenjima još uvijek pleše između predizborne kampanje i stavova nakon ulaska u Bijelu kuću, ali jedan njegov stav ostao je hladno konzistentan - antagonizam prema Iranu. Takvog su ga s velikim oduševljenjem dočekali u Rijadu i Tel Avivu, napokon su i Izrael i Saudijska Arabija dobili američku administraciju koja manifestira ne samo geopolitičku želju da eliminira Iran već i gotovo fanatičnu mržnju. Iz te perspektive stvorena je jedna opasna Washington-Tel Aviv-Rijad alijansa koja ima isti cilj, slomiti Iransku revoluciju jednom za sva vremena, provesti smjenu režima koja će promijeniti cijeli Bliski istok.
Saudijska Arabija i Izrael na takav trenutak čekaju već jako dugo, a Trumpu je trenutak idealan - mnogi se slažu kako danas sjedi na već toliko klimavoj stolici da ga samo jedan rat "pristojne veličine" može spasiti. Čak tri moguća si je Trump već stavio na stol:
1) Eskalacija u Siriji - početak rata protiv sirijske vojske na temelju argumenta da se američke snage nalaze "ugrožene" od strane istih
2) Napad na Sjevernu Koreju - taj scenarij mu se dopada, pa je stoga razmjestio i nosače zrakoplova oko Korejskog poluotoka. No, gadan je to scenarij - puno mrtvih Južnokorejaca se nazire kada Pjongjang krene uzvraćati svime što ima.
3) Napad na Iran - ne sasvim direktno, vjerojatno, ali jako usko putem posrednika. Trumpov SAD dao bi punu potporu anti-iranskim snagama i bio bi to tako velik rat da nitko, doslovno, ne bi stigao više ni razmišljati o tome što ima za reći jedan James Comey ili s kime se povremeno sastaje Sergej Kisljak.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
