Španjolski ministar vanjskih poslova, Alfonso Dastis, rekao je u razgovoru za novinsku agenciju AP kako aktualni sraz između Madrida i Barcelone nipošto neće rezultirati neovisnom Katalonijom, ali je moguće proširiti katalonsku autonomiju.
Izgleda kako taktika Madrida iz dana u dan postaje sve jasnija - izgleda kako se radi o staroj taktici "mrkve i batine". Naime, dok su katalonski predsjednik Carles Puigdemont i njegova regionalna Vlada nudili, nakon referenduma, pregovore s Madridom ovi su to odbili iako su znali da bi katalonski separatisti vrlo vjerojatno pristali na odustajanje od proglašenja neovisnosti kada bi im se ponudila snažnija autonomija.
No, Madrid nije želio da stvari krenu takvim tokom, odnosno da Barcelona ima glavne karte u svojim rukama. Prvo je trebalo slomiti utjecaj separatista, a to je napravljeno raspuštanjem regionalne Vlade, smjenom šefa policije, te raspisivanjem novih regionalnih izbora koji bi se trebali održati u prosincu. Zadnji udarac svakako je bio jučerašnji masovni prosvjed za španjolsko jedinstvo koji je na ulice Barcelone doveo, prema tvrdnjama iz Madrida, i preko milijun ljudi. Nije ni bitno jesu li ti ljudi bili većinom Katalonci ili su pak tog dana stigli autobusima iz cijele Španjolske, činjenica je da je Madrid pokazao kako drži situaciju pod kontrolom.
Odjednom se tematika promijenila - više se ne piše o tome koju bi valutu koristila neovisna Katalonija, bi li postala dio EU itd. Umjesto toga piše se o tome gdje bi Puigdemont mogao zatražiti azil, u Belgiji? Ili možda Francuskoj?
Kako je Madrid uspio to postići u svega 48 sati i manje? Kao prvo valja istaknuti kako Madrid nije bio sam - podrška koju su dobili s obje strane Atlantika dodatno je pozitivno zacementirala njihov teritorijalni integritet. U neku ruku Madrid je Barceloni poručio: "Katalonijo, ako bježiš, nemaš kamo bježati".
Da je nekim slučajem mišljenje stanovnika Katalonije o neovisnoj Kataloniji posve homogeno svejedno bi imali ogromne probleme nakon proglašenja neovisnosti. Naći se u prostoru izvan komunikacije i integracije je nešto što bilo koja europska država, stara ili nova, ne može podnijeti dugo, odnosno uopće.
Prije nego su krenuli s idejom odcjepljenja od Španjolske katalonski separatisti bili su itekako svjesni političke klime u Europi i činjenice da će dan nakon proglasa neovisnosti Madrid biti zatrpan porukama s cijelog kontinenta u kojima će stajati: "Ovo je vaše interno pitanje i iza cjelovite Španjolske stojimo u potpunosti".
No, nadali su se nečem što se u ovakvim situacijama često naziva "Slovenski scenarij". Naime, Slovenija, koja je prva proglasila neovisnost od Jugoslavije, inicijalno također nije imala podršku Europe, ali s vremenom ju je dobila. Zašto je Europa promijenila stav početkom 90-ih po pitanju Slovenij...
Izgleda kako taktika Madrida iz dana u dan postaje sve jasnija - izgleda kako se radi o staroj taktici "mrkve i batine". Naime, dok su katalonski predsjednik Carles Puigdemont i njegova regionalna Vlada nudili, nakon referenduma, pregovore s Madridom ovi su to odbili iako su znali da bi katalonski separatisti vrlo vjerojatno pristali na odustajanje od proglašenja neovisnosti kada bi im se ponudila snažnija autonomija.
No, Madrid nije želio da stvari krenu takvim tokom, odnosno da Barcelona ima glavne karte u svojim rukama. Prvo je trebalo slomiti utjecaj separatista, a to je napravljeno raspuštanjem regionalne Vlade, smjenom šefa policije, te raspisivanjem novih regionalnih izbora koji bi se trebali održati u prosincu. Zadnji udarac svakako je bio jučerašnji masovni prosvjed za španjolsko jedinstvo koji je na ulice Barcelone doveo, prema tvrdnjama iz Madrida, i preko milijun ljudi. Nije ni bitno jesu li ti ljudi bili većinom Katalonci ili su pak tog dana stigli autobusima iz cijele Španjolske, činjenica je da je Madrid pokazao kako drži situaciju pod kontrolom.
Odjednom se tematika promijenila - više se ne piše o tome koju bi valutu koristila neovisna Katalonija, bi li postala dio EU itd. Umjesto toga piše se o tome gdje bi Puigdemont mogao zatražiti azil, u Belgiji? Ili možda Francuskoj?
Kako je Madrid uspio to postići u svega 48 sati i manje? Kao prvo valja istaknuti kako Madrid nije bio sam - podrška koju su dobili s obje strane Atlantika dodatno je pozitivno zacementirala njihov teritorijalni integritet. U neku ruku Madrid je Barceloni poručio: "Katalonijo, ako bježiš, nemaš kamo bježati".
Da je nekim slučajem mišljenje stanovnika Katalonije o neovisnoj Kataloniji posve homogeno svejedno bi imali ogromne probleme nakon proglašenja neovisnosti. Naći se u prostoru izvan komunikacije i integracije je nešto što bilo koja europska država, stara ili nova, ne može podnijeti dugo, odnosno uopće.
Prije nego su krenuli s idejom odcjepljenja od Španjolske katalonski separatisti bili su itekako svjesni političke klime u Europi i činjenice da će dan nakon proglasa neovisnosti Madrid biti zatrpan porukama s cijelog kontinenta u kojima će stajati: "Ovo je vaše interno pitanje i iza cjelovite Španjolske stojimo u potpunosti".
No, nadali su se nečem što se u ovakvim situacijama često naziva "Slovenski scenarij". Naime, Slovenija, koja je prva proglasila neovisnost od Jugoslavije, inicijalno također nije imala podršku Europe, ali s vremenom ju je dobila. Zašto je Europa promijenila stav početkom 90-ih po pitanju Slovenij...
