Kada govorimo o Čileu jedna od prvih asocijacija je svakako turbulentna politička povijest ove južnoameričke zemlje od oko 19 milijuna stanovnika. Noviju povijest Čilea možemo započeti s ljevičarskim predsjednikom Salvadorom Allendeom koji je srušen s vlasti 11. rujna 1973. u vojnom udaru (poginuo je za vrijeme napada na predsjedničku palaču). Uslijedit će 17 godina duga vojna diktatura na čelu koje se nalazio Augusto Pinochet. Nakon 1990. krenuo je period čileanske tranzicije natrag u demokraciju i predsjedničku republiku. Dakako, događaji iz 20. stoljeća duboko su obilježili čileansku politiku koja sad već 30 godina egzistira u sjeni uspomena na nasilje i vrijeme diktature.
Nakon 1990. zemljom je vladalo nekoliko konzervativnih i centrističkih administracija, a povratak ljevice na scenu dolazi s predsjednicom Michelle Bachelet. Prvi mandat osvojila je 2006. te vlada do 2010. kada gubi izbore od svog desničarskog rivala Sebastiana Pinere. 2014. uslijedit će revanš te novi mandat na vlasti ponovno odnosi Bachelet, a zatim opet Pinera 2018. koji je na vlasti i trenutačno.
No, uskoro se u Čileu ponovno održavaju predsjednički izbori, a i Bachelet i Pinera do sad su već odradili po dva mandata što znači da na scenu stupaju nove snage, a sraz će se, još jednom, voditi između ljevičarskog i desničarskog kandidata.
S desničarske strane nalazi se konzervativac Jose Antonio Kast, a s ljevičarske je Gabriel Borić, čileanski političar hrvatskog podrijetla.
Prije no što se osvrnemo detaljno na dvojicu pogledajmo kako stoje u anketama. Prva runda predsjedničkih izbora je već iza njih - nakon izbora koji su održani 21. studenog njih dvojica su izborili ulazak u drugi krug. Kast je dobio više glasova - 1.961,122, odnosno 27.91%. Borić je pokupio 1.814,809, odnosno 25.83%.
Sugerira li nam to da je Kast u laganoj prednosti pred drugi krug koji će se održati 19. prosinca? Ne nužno. Kao i inače u ovakvim slučajevima valja vidjeti za koga će glasati svi oni koji nisu u prvom krugu glasali za jednog od njih dvoje ili koji nisu uopće ni izašli na birališta (u prvom krugu izlaznost je bila oko 47%).
Naime, prema anketama koje su provedene u periodu od 23. do 26. studenog, ljevičarski kandidat Borić ima znatnu prednost nad Kastom - 53,9% prema 31,2%. Naravno, ankete mogu pogriješiti poprilično, ali ovo se za sad čini kao iznimno velika prednost, možda čak i dovoljna da se počne računati na to da bi Gabriel Borić mogao postati novi predsjednik Čilea. Ovo je stoga idealan trenutak da se osvrnemo na njega.
Gabriel Borić znatno je mlađi od svog protukandidata, štoviše, ako pobijedi na izborima mogao bi postati jedan od najmlađih državnika svijeta pošto je rođen 11. veljače 1986. godine. u gradu Punta Arenas (polovica stanovništva Punta Arenasa je hrvatskog podrijetla). Borić je široj javnosti postao poznat kao jedan od lidera studentskih demonstracija. Bez sumnje može računati na glasove mlađeg i urbanog stanovništva. Njegov rival Jose Antonio Kast (rođen 18. siječnja 1966. godine) pak slovi za desničara u stilu brazilskog predsjednika Jaira Bolsonaroa svojim vrlo direktnim nastupom, a i poruka "zakona i reda" koju zagovara je slična.
Malo je reći da dvojica ima vrlo drugačije poglede po pitanju budućnosti Čilea, zemlje koja je i međunarodno vrlo bitna pošto je najveći proizvođač bakra na svijetu.
Oko 10% ispitanika u anketama tvrde kako još uvijek ne znaju za koga će glasati u drugom krugu izbora. Kada bi rezultati anketa bili sigurna prognoza onda čak i da svi ovi neodlučni glasaju za Kasta, pobjeda bi išla Boriću. Dakako, ankete kod ovakvih ideoloških srazova mogu itekako zakazati jer se u rezultat istih ne uzima dobro poznata činjenica kako birači krajnije desnice često odbijaju sudjelovati u anketama.
Nadalje, mora se imati na umu kako je na trećem mjestu završio ekonomist Franco Parisi iz stranke desnog centra (PDG). Osvojio je gotovo 13% glasova. Ukoliko se njegovi glasači odluče za Kasta borba u drugom krugu mogla bi postati puno neizvjesnija.
Borić je u profesionalnu politiku ušao 2013. godina kada se kao neovisni kandidat kandidirao u južnoj regiji Magallanes i čileanska Antarktika. Osvojio je zastupničko mjesto s najvećim brojem glasova u svojoj regiji, a uspjeh je ponovio i 2017. kada je ponovno od svih kandidata dobio najveći broj glasova.
Otac mu je Luis Borić, kemijski inženjer i zaposlenik u državnoj energetskoj kompaniji ENAP. Gabrijelova majka, Maria Font, je katalonsko-španjolskog podrijetla.
Borić je pohađao britansku privatnu srednju školu u svom rodnom gradu, a zatim se 2004. preselio u glavni grad Santiago gdje je studirao pravo na državnom sveučilištu. Tamo će se istaknuti kao jedan od lidera 44-dnevnih studentskih demonstracija protiv dekana Roberta Nahuma kojeg se optuživalo za korupciju i pronevjeru. Pobunu studenata poveli su Borić i još dvoje njegovih kolega - Sebastian Aylwin i Branislav Marelić.
Borić je postao poznat diljem zemlje, a 2011. postao je predsjednikom Čileanske studentske federacije (protukandidatkinja mu je bila istaknuta ljevičarka Camila Vallejo). Te godine izbijaju brojne studentske demonstracije diljem zemlje, a Borić je ponovno jedan od najistaknutijih aktera.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
