Novi ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski poručio je tijekom jučerašnjeg dana kako je voljan sastati se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom navodeći kako bi jedna od glavnih tema rasprave bila situacija na Krimu. Za lokaciju susreta predlaže Minsk (gdje su vođeni i raniji mirovni pregovori za vrijeme trajanja Ukrajinske krize) te navodi kako bi u pregovorima trebali biti prisutni i predstavnici Njemačke, Britanije, SAD-a i Francuske.
Prvi dio prijedloga je zanimljiv i sugerira kako je Zelenski spreman zauzeti drugačiji stav od svog prethodnika Petra Porošenka koji je, uvidjevši da bi mogao izgubiti izbore, skoro eskalirao ponovno situaciju na istoku Ukrajine (srećom nije) te je proglasio izvanredno stanje nakon incidenta u Kerč tjesnacu. No, drugi dio prijedloga nije nešto što će se odveć svidjeti Rusiji - Zelenski želi da s njim "pred Putina" dođu i predstavnici Washingtona, Londona, Pariza i Berlina, odnosno ključnih Zapadnih sila, a to znači da i nije baš odveć zainteresiran za pronalazak nekakvog rješenja sa svojim susjedom već ujedno želi podsjetiti tko iza njega stoji.
Naravno, takav podsjetnik bi Zelenskom svakako odgovarao jer u zadnje vrijeme Zapad više nije toliko fokusiran na Ukrajinu, a što se pak tiče Krima malo tko više gaji ikakve nade da bi ga Rusija mogla ponovno prepustiti Ukrajini. Takav scenarij je ekstremno teško zamisliv čak i u slučaju da Zapad obeća Rusiji potpuno ukidanje svih postojećih sankcija (što se ne nudi).
Podsjetimo, odnosi između Rusije i Ukrajine raspali su se 2014. godine nakon izbijanja Ukrajinske krize u kojoj je s vlasti svrgnut predsjednik Viktor Janukovič, neposredno nakon što je iznenada odlučio re-orijentirati se prema Rusiji umjesto da nastavlja daljnje pregovore oko moguće integracije s Europskom unijom. EU, ne želeći eskalaciju sukoba na svojoj istočnoj granici, pokušala je već u ranoj fazi uspostaviti posredništvo između Kijeva i Moskve, no onda je snažnije na scenu ušao veći igrač - SAD. Europska nastojanja da se situacija smiri ostat će simbolično upamćena po telefonskom razgovoru tadašnje pomoćnice američkog državnog tajnika Victorije Nuland i američkog ambasadora u Kijevu (razgovor je procurio u javnost) koja poručuje "jeb*š EU".
Na rušenje vlasti u Kijevu, i po pojavi radikalnih desničarskih skupina koje su prijetile preuzimanjem vlasti, Rusija je reagirala akcijom na Krimu, odnosno aneksijom poluotoka - s terminom "aneksija" Moskva se neće složiti te navode kako je riječ o povratku Krima Rusiji uz volju tamošnjeg naroda. Činjenica jest da je tada, za vrijeme ruske kontrole, održan referendum na kojem se velika većina stanovnika izjasnila za ulazak u sastav Ruske Federacije. Dakako, to ne iznenađuje kada se uzme u obzir da je većina stanovnika Krima zapravo rusko stanovništvo koje govori ruskim jezikom. Krim je pak za vrijeme SSSR-a bio u sastavu sovjetske Rusije dok ga Nikita Hruščov nije "poklonio" Ukrajini. Koliko je riječ o kontroverznom, a koliko o smislenom potezu, stvar je debata - činjenica jest da je Hruščov sam bio Ukrajinac, ali i da je tim potezom nastojao smiriti tamošnje potencijalno izbijanje nacionalnih strasti.
U svakom slučaju u povijest bismo mogli ići sve dalje i dalje, no u ovom kontekstu to i nije toliko potrebno. Današnja situacija je takva da Krim u potpunosti kontrolira Rusija te smatra Krim svojim teritorijem (u međuvremenu je izgrađen i most koji spaja Krim s Rusijom kako bi se izbjegao ukrajinski teritorij). Je li krimski scenarij presedan? Jest, ali nije jedini - iz Moskve se pitaju što je onda s Kosovom?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
