"Viridiana" - činiti dobro nemoguće je bez upoznavanja zla: Bunuelovo filmsko remekdjelo potpuno je relevantno i danas
![](/ad/2018/assets/tekstSlike/tcg2d1652540203_f.jpg)
Što čini film kvalitetnim? To je pitanje s bezbroj potencijalnih odgovora, ali evo jednog - ako je dobro ostario. U kojem smislu? Svakako, ako je još uvijek gledljiv, ako je tematski i dalje relevantan, ako je režija na visokoj razini (možda i višoj od aktualne) i iznad svega - ako je priča kvalitetna i svevremenska. Isto vrijedi i za svaki drugi oblik umjetnosti moglo bi se reći, ali film je tako poseban jer možda više od bilo koje druge umjetnosti je masovan, proizvodi se enormna količina filma, a dobar film, kamoli odličan, u toj gužvi jako je teško naći. Srećom, katalog je tako velik da i odličnih filmova ima jako puno iako je riječ o malom postotku. Film je u isto vrijeme i tako subjektivno iskustvo pa će i ove priče biti sagledane iz brojnih perspektiva.
Danas se vraćamo dosta unatrag, u 1961. godinu, a govorit ćemo o filmu "Viridiana" slavnog španjolskog filmskog redatelja Luisa Bunuela. Odmah jedna zanimljivost vezana uz ovaj film - 1996. je skupina profesionalaca i kritičara nazvala "Viridianu" najboljim španjolskim filmom ikad. To znači da je ovaj film "proputovao" jako puno jer je inicijalno po završetku bio zabranjen u Španjolskoj i to sve do smrti diktatora Francisca Franca. O tome zašto je bio zabranjen nešto kasnije.
Bio je to prvi film koji će Bunuel snimiti u Španjolskoj nakon dugo vremena (do tad je zbog političkih razloga godinama živio i radio u Meksiku), a do tad je već bio prepoznatljivo ime. Od njegovog prvog nadrealističkog i šokantnog filma "Andaluzijski pas" ("Un chien andalou"), kojeg je kreirao zajedno sa Salvadorom Dalijem, prošlo je već više od 30 godina.
Bunuel je poznat po nadrealnom izričaju, ali teško se za ijedan njegov film može reći da je nadrealan "nadrealizma radi" - upravo suprotno, Bunuel se drži ideje da nadrealizam mora svojim posebnim jezikom (i kontaktom s podsvješću promatrača) progovarati o nekim bitnim temama. Bunuel je jako volio otvarati debate o samim temeljima građanskog društva, idealima, a definitivno i o religiji zbog čega je često prozivan za antiklerikalizam (iako zapravo, kao što ćemo vidjeti i u ovom filmu, on je tu više u funkciji realnog promatrača nego nekog tko bi davao svoj sud).
Glavni lik u filmu je mlada pripravnica za časnu sestru po imeni Viridiana (Silvia Pinal) koja se upravo sprema zarediti. Netom prije dobiva poziv od svog ujaka, Dona Jaimea (Fernando Rey), jedinog živućeg člana obitelji, da ga posjeti. Ali Viridiana je Jaimea vidjela svega jednom u životu i to davno, dok je bila još dijete. Ovaj poziv ju je iznenadio te ga planira odbiti, no nadređena je nagovori da ipak ode.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.