Godina koja je za nama donijela je velike događaje, promjene, preokrete, sukobe, no nažalost vrlo malo mira pa čak ni previše nade da mir možemo uskoro dočekati.
Već nekoliko godina u nizu završna analizu počinjemo s ratom u Siriji i nada da će baš godina koja slijedi tom narodu donijeti toliko potreban mir. Ovo je već peti put da iznosimo jednu te istu poruku, no ona je i dalje podjednako važna. Svaki put je situacija donekle slična, godina izmiče i mogu se iznijeti argumenti koji idu miru u prilog, no, možda smo do sada bili ipak pretjerano optimistični.
Realno gledajući, rat u Siriji nije pred završetkom i činjenica da smo, još jednom, pred održavanjem velikih mirovnih konferencija, malo znači. Konferencija u Ženevi, u ljeto 2012., doimala se kao sastanak na kojem će se velike sile, primarno SAD i Rusija, napokon dogovoriti i da će krvavi pokolj u Siriji prestati. Sutra je već 2016. godina i taj pokolj ne samo da se nije okončao već je i potpuno izmaknuo kontroli.
Akteri su danas brutalniji i uključeniji no ikad. U to ljeto 2012. trebalo je samo postići nekakav politički sporazum koji bi obuzdao agresivne tendencije Turske i Saudijske Arabije, a danas je stvar daleko kompliciranija i velik dio Sirije nalazi se pod kontrolom tzv. "kalifata", odnosno terorističke organizacije ISIL.
Rat se proširio i na susjedni Irak, otprilike baš onda kada je postalo jasno da Irak neće biti američka marioneta koja bi trebala pridonijeti smjeni režima u Damasku. Kada je to postalo jasno tada se ofenziva ISIL-a naglo preselila i u Irak, a veliki gradovi poput Mosula, Tikrita i Ramadija pali su pod njihovu kontrolu. Od onda se ipak iračka vojska oporavila, ili joj je dozvoljeno da se oporavi, pa su neka mjesta - uključujući Tikrit i Mosul - oslobođena.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
