Pod okriljem tajnih službi, general Iranske revolucionarne garde, legendarni Qasem Soleimani posjetio je u srpnju 2015. predsjednika Putina u Moskvi. Predstavio je situaciju u Siriji i najavio slom vlade u Damasku ako se nešto ne desi na terenu u korist sirijske vojske. Potom, nakon mjeseci priprema je 31.09.2015. počela ruska intervencija u Siriji, uvelike na iznenađenje Zapada. Vjerojatno je cijela procedura mnogo složenija od ovog filmskog uvoda, te da su i sami Rusi jako dobro uvidjeli što se dešava, ali ipak potvrđuje iransko-ruski savez u slučaju Sirije, ali i šire.
Situacija za vladu Bashara al-Assada to je ljeto doista bila kritična. Sirijska arapska vojska (SAA) je samo u proljeće 2015. izgubila Idlib, Jisr al-Shugur i Palmiru, da spomenemo velike gradove. Na jugu su umjereni pobunjenici udruženi u Južni Front zauzeli značajna područja provincije Daraa. SAA je bila jako potresena i lošeg morala, s manjkom ljudstva. Samo kod gubitka Idliba su na bojnom polju ostali deseci mrtvih sirijskih vojnika i uništene tehnike. Štoviše, Jaysh al-Fateh, koalicija islamista i FSA sa sjevera je najavljivala pohod na Hamu, jedan od najvećih gradova u cijeloj zemlji. Također, u opasnosti je bila Latakija, ključno područje zbog luka i vojnih baza, ali i središte Alavita iz koje potječe i predsjednička dinastija Assada. S istoka prijeti konstantno Islamska država čija su glavna karakteristika nepredvidivi masovni napadi.
Na stotine frakcija
Na nišanu vlade Bashara al-Assada i sada zaštitnika mu Rusa je čak nekoliko stotina frakcija koje ugrubo možemo podijeliti u tri kategorije. Prva su umjereni, sekularni pobunjenici koji se nazivaju Slobodna sirijska vojska (FSA). Oni su začetnici građanske revolucije, no to je zapravo vrlo labav i raznolik savez odmetnutih vojnika vladine vojske i umjerenih dobrovoljaca. Potom su tu sunitski islamisti poput Jaysh al-Islama kod Damaska ili Ahrar Ash Shama u Idlibu. Vođeni salafističkom i vehabističkom ideologijom, cilj im je uspostava islamske države sa šerijatskim zakonom. Konačno, imamo džihadiste poput Al Nusre (odana Al Qaidi), Jund al-Aqse i dakako Islamske države. Upravo je fenomen Islamske države u zapadnim medijima čak i zasjenio sam rat u Siriji.
Sve te grupe imaju povremena zajednička zapovjedništva. Najveće su Jaysh al-Fateh (Osvajačka vojska) koju predvode Al Nusra, Ahrar ash Sham i FSA na sjeveru te Južni Front na jugu. Zanimljivo je da su islamisti najmanje zastupljeni upravo na jugu. Milicije su prisutne i na strani sirijske vlade. Najpoznatiji je i šiitska milicija Hezbollah iz Libanona,vjerni i vojno vrlo sposoban saveznik. Uz njih su i šiitske milicije iz Iraka poput Harakat Hezbollah al-Nujaba te Afganistana, Pakistana. Njih organizira i predvodi Iranska revolucionarna garda.
Očito je da se sukob u Siriji odvija na nekoliko razina: lokalni sukob alavita i sunita, želja za demokratskim promjenama kao i želja za uspostavom islamske države; regionalni rivalitet sunita i šiita, odnosno njihovih centara moći Irana (šiiti) Saudijska Arabija (suniti); na globalnoj razini se sukobljavaju Rusija i SAD. Sirija je najveće uporište i saveznik Rusije na Mediteranu i Bliskom istoku gdje postoji u Tartusu i pomorska baza.
Loš start
Prva ofenziva počela se sjeverno od Hame, u pobunjeničko-islamističkoj izbočini grada Kafr Zita, Kafr Naboudah i Latminah. SAA je zauzela nekoliko okolnih sela, ali je već prvi dan u napadu na Kafr Naboudah doživjela fijasko. Prema izvještajima, iz stroja je izbačeno čak desetak tenkova. Sirijska vojska očito nije preboljela staru slabost: frontalnom napadu sa slabom taktičkom podlogom te koordinacijom zrakoplovstva i topništva. Činilo se da je ruska intervencija propala na samom početku. Nakon toga, ipak su sirijske snage uspjele zauzeti još nekoliko sela, ali tu su i stale.
Istovremeno, s više uspjeha SAA napreduje prema sjeveru na visoravni Al-Ghab. Zauzeto je nekoliko sela, ali je stala na strateškom mjestu Al Sirmaniyah, vratima provincije Idlib. Izvještaji o pogodcima TOW-a opet su se množili na Internetu. Očito je svako napredovanje prema strateškom Jisr al-Shuguru nemoguće dokle god su pobunjenici na brdima, odnosno povišenim položajima na brdima Latakije.
Osvajanje brda Latakije
Stoga je nekako u to vrijeme počela je dugotrajna ofenziva u Latakiji. Ovo planinsko područje je barijera prema obali, vrhovi dosežu i 1200 metara, ujedno je to i najšumovitiji dio zemlje. FSA postrojba znakovitog naziva 'obalna divizija' je s turkmenskim islamistima još početkom rata zauzela dio uz tursku granicu, 2013. i 2014. i nekoliko puta neuspješno pokušala proboj prema obali i srcu alavita u Siriji, a 2015. nakon ofenziva u Idlibu spremala konačan prodor.
Stanje u Latakiji nakon značajnih pobjeda Sirijske vojske (uz dopuštenje Peto Lucem)
SAA je brzo zauzela Kafr Dulbah i pokušala proboj prema Salmi, ali je ova utvrda na gotovo okomitim liticama ostala neprikosnovena. To je i najviše i najveće mjesto s odličnim pregledom terena u gotovo svim smjerovima. No, na drugim dijelovima su ostvareni manji pomaci, idejom mišjih ugriza, brdo po brdo i pokoje selo. Čini se da je prekretnica bila rušenje ruskog zrakoplova 25.11.2015. od strane Turske. Rusi su, činilo se, usredotočili se na Latakiju, kako zrakoplovstvom, tako i koordiniranjem, opremanjem i savjetovanjem trupa na terenu. Posebno su ruskom opremom i treningom obučeni Pustinjski jastrebovi (Liwaa Suqour Al-Sahra). Ovdje je prvi put viđeno i djelovanje termobaričkog oružja (višecijevni bacači TOS). U prosincu su u Latakiji ostvareni značajniji pomaci gotovo na svakom dijelom bojišta. Gotovo da nije prošao dan, da nije zauzeto brdo ili selo. Velika prekretnica je bila osvajanje Salme. Iako je odolijevala godinama, pala je samo za dva dana, kada su je okružili čak iz tri smjera. Otada je napredovanje postalo još brže, a pažnja je usmjerena na Rabiu, slično kao i Salma, jedna od ključnih točki. I ona je pala u naletu za dan-dva. Dva tjedna dana kasnije osvojena je i Kinssaba, zadnja značajna povišena točka u Latakiji. Otada je sirijskoj vojsci i saveznicima ostala samo nizbrdica prema Idlibu i posljednja prepreka – naselje Kabanah.
Herojski branitelji Kuweiresa
Početkom ruske intervencije krenula je i ofenziva s ciljem deblokiranja zračne baze Kuweires kod Aleppa. Ova baza je pod okruženjem do tada bila već dvije i pol godine, prvo pod pobunjenicima, potom pod IS-om koji je u međuvremenu preuzeo velika područja istočnog Aleppa. Većina vojnika u bazi bili su kadeti, tada golobradi mladići. S vremenom su postali prekaljeni ratnici, herojski odolijevajući gotovo svakodnevnim napadima islamista. Motiv im je bio jednostavan - goli život, jer zarobljavanje nije dolazilo u obzir. Padom velike vojne baze Tabqah godinu ranije svi zarobljeni vojnici su masovno pogubljeni, njih nekoliko stotina.
Proboj prema bazi Kuweires (uz dopuštenje Peto Lucem)
Napad sirijske vojske predvodile su elitne postrojbe zvane Tigrovi. Vođa operacije i Tigrova je Suleil al-Hassan, poznat ne samo po besprijekornoj bradici, već po cijelom nizu uspjeha, naročito u Aleppu. Napredovanje prema Kuweiresu je krenulo skromno, uz jezero Jabbul. Vođene su krvave borbe sa svako selo, posebno za Sheik Ahmad. IS se pokazao vrlo tvrdokoran, s čestim protunapadima pa je naselje Jabboul na obali istoimenog jezera 'mijenjalo vlasnika' nekoliko puta. IS je čak je zaprijetio i Safiri, ključnoj komunikaciji dijela Aleppa pod vladinim snagama s ostatkom teritorija, no napad je odbijen.
Konačni napredak ostvaren je u studenom, kada je zauzet cijeli Sheik Ahmad, a time je ostao samo brisani prostor do baze. Konačna deblokada desila se 10.11 2015. Bio je to vrlo potresni trenutak, a radovali su se i neki umjereni protivnici režima. Ovdje nije samo slučaj o politici, već o općeljudskim principima, odolijevanju mladosti protiv brutalnih sjekača glava.
Šiitske milicije u akciji južno od Aleppa
Propašću vladine ofenzive kod Hame, krenule su glasine o masovnom skupljanju milicija kod Aleppa, predvođene Iranskom revolucionarnom gardom. Radi se o libanonskom Hezbollahu, iračkim, ali i afganistanskim, pakistanskim i ostalim šiitskim milicijama, sve pod vodstvom Iranske revolucionarne garde i već prije spomenutog Qasema Soleimania. Ofenziva je pokrenuta na neočekivanom mjestu, bez relativno mnogo strateškog značaja – južni ruralni Aleppo. Vrlo brzo palo je nekoliko sela poput Abtina i Balasa, a napredak je bio svakodnevni. Čini se da ni al-Fateh nije predviđao veće napade na ovom području i da je odabrana dobra lokacija, pogotovo što područje nije jako previše gusto naseljeno, a ravan krajolik idealan je za djelovanje topništva i zrakoplovstva. Izvrsno motivirane šiitske milicije polako, ali sigurno su grabile prema strateškoj autocesti cesti M5, uz povremene protunapade al-Fateha.
Karta južnog Aleppa (uz dopuštenje Peto Lucem)
U prvoj fazi su došle nadomak dobro utvrđenih Khan Thoumana, kao i još većeg grada Hadera. Druga faza počela je silovito, gotovo na juriš zauzet je Hader, a preko noći AL Eis na izvrsnoj lokaciji povrh brda s kojeg se pruža ne samo dobar pogled na sve strane, već i vatrena kontrola. Nakon toga su stali da bi se utvrdili, ukopali i pripremili za treću fazu. Ona je okončana osvajanjem Khan Toumana čime je praktički presječena cesta koja povezuje pobunjenički dio Aleppa s ostatkom Idliba.
Ekspanzija Kurda
Kurdi na samom sjeveru Sirije su u cijeloj priči strana za sebe. Za vrijeme dinastije Assada, ali i prije za sunitske vlasti su bili građani drugog reda. Snažna nacionalna osviještenost, ali i priklanjanje socijalističkim idejama držala ih je na okupu, bilo u Turskoj, Iraku ili Siriji. Kako je SAD gubio povjerenje u FSA, tako je sve više počeo surađivati s kurdskom YPG. Na njihovu inicijativu osnovane su Sirijske demokratske snage (SDF), koalicija Kurda i odmetničke FSA zvane Jaish al-Thuwar (revolucionarna vojska). Ova posljednja izrasla je iz zamrlog Hazzm Fronta kojeg je oružano ugušila Al Nusra.
Područje pod kontrolom većinski kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (uz dopuštenje MilAdvisor).
SDF je poduprt Amerikancima krajem listopada 2015. poduzeo veliku ofenzivu kod Al Hawla protiv IS-a. Zauzet je veliki teritorij (1400 km2), iako polupustinjskog karaktera. Uslijedilo je još nekoliko manjih napredovanja, a 25.12. je pokrenuta ofenziva prema brani Tishrin koja je brzo osvojena, a tada je prijeđen Eufrat te zauzet i istoimeni grad. Time se SDF približio kurdskom gradu Manbij u rukama ISIS-a. Tako je stvorena zanimljiva situacija na sjeveru, pogotovo što SAA sa suprotne strane nadire iz baze Kuweires prema Al Babu i Deir Haferu, ključnim uporištima IS-a u Aleppu. Težnje Kurda su i zauzimanje Jarabulusa na granici s Turskom, ali sa suprotne strane Eufrata, no Turska je jasno zaprijetila da neće dopustiti spajanje kurdskih teritorija, odnosno dolazak na granice. Čini se da je Turcima bliži IS na granicama nego proamerički Kurdi. Kurdi imaju i mogućnost napredovanja prema Al Raqqi, prijestolnici IS-a, ali to je već duboko u arapskom teritoriju i teško da bi imali podršku lokalnog stanovništva. Sredinom veljače 2016. je SDF uz pomoć američkog zrakoplovstva (s 86 djelovanja po ciljevima IS-a) zauzeo grad Al Shaddadi i ostatak provincije Al Hasakah, ujedno i glavno uporište islamista za napade prema Kurdskom teritoriju. Sada je SDF udaljen od Raqqe svega 40 km, dok od Deir ez-Zorra 60 km.
Sjeverni Aleppo - Kurdi i sirijska vojska zajedno protiv Fateha
Prvog dana veljače 2016. su jake snage sirijske 4. mehanizirane divizije pomalo neočekivano krenule iz Aleppa u proboj prema obližnjim šiitskim enklavama Zahraa i Nubl, već tri godine odsječene. Time se ponovila ofenziva godinu dana ranije kada su isto SAA probile liniju, ali su ih snažnim protunapadom snage islamista i FSA vratile. No ovaj put je njihova obrana omekšana koncentriranim ruskim napadima iz zraka, a čini se da je i kopnena operacija mnogo bolje organizirana. Vrlo brzo je SAA prodrla iz Bashkuya u Tal Jibbin i Hardatnin. Borbe su bile jedne od najžešćih od samog početka rata, a uz rame SAA posebno su motivirani borci Hezbollaha i iračkih milicija. U svega tri dana su se spojili sa snagama iz opkoljenih enklava kod naselja Muarrassat al-Khana. Tako je Fatehu prekinuta komunikacija sa snagama u Idlibu, a time i njihova opskrba iz Turske s te strane, pogotovo što su ostali prijelazi pod vatrenom kontrolom ruskih zrakoplova.
Da bi muka po Fatehu bila veća, napali su ih i SDF iz Afrina. Time su se Fateh našli u nakovnju čak sa tri strane, jer IS ih je stisnuo i s istoka. SDF i SAA su uz teške borbe zauzeli nekoliko sela i time 'podebljali' koridor. SAA je djelovala prema jugu, prepustivši sjever Kurdima koji su za nekoliko dana zauzeli značajan prostor, uključujući zračnu bazu Menagh te grad Tal Rifaat te došli na ulaz u grad Mare, središte pobunjenika i islamista. U konflikt se uključila Turska aktivnim granatiranjem Kurda, ali i propuštanjem primjerice 500 boraca Al Nusre koji su došli iz Idliba.
Uz djelovanja na zapadnom dijelu Aleppa, Tigrovi su krenuli u okruživanje snaga IS-a između Aleppa i baze Kuweires. To su vrlo brzo uspjeli,ostavivši samo kratak procjep za izlaz islamista što se i desilo. Time je osigurana obrana Aleppa, dobiven značajan teritorij i stvoreni uvjeti za izbacivanje IS-a sa sjevera Sirije.
Istočna Sirija
Istočni pustinjski dio zemlje bio je za sirijsku vladu od sekundarnog značaja sve do potpisivanja primirja 27.02.2016. Sirijska vojska je neuspješno već mjesecima kampirala ispred ulaza u Palmiru, svaki put zaglavivši u potpuno miniranom selu Dawah na ulazu u ovaj drevni grad. Štoviše, inicijativu je držao IS iznenadnim napadima. U jesen je IS čak dvaput zauzeo Mahin i zaprijetio autocesti kod Homsa, da bi ga SAA svaki put vraćala i potom zapinjala kod asirijskog grada Quaratayna, na ulazu u pustinju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
