Stvaranjem koalicije i napadom na Jemen, Saudijska Arabija načinila je diplomatski korak kakav već dugo nije viđen na Bliskom istoku. Ovakvu sposobnost brzog organiziranja zemalja kako bi se povela vojna akcija, a bez sudjelovanja zapadnih zemalja, podsjeća jedino na Naserovo vrijeme i arapsko-izraelske ratove. Ovaj uspjeh dolazi kao svojevrsno iznenađenje jer je saudijska monarhija cijelo desetljeće pokazivala znakove slabljenja i političko-diplomatske nemoći u široj regiji. Unutar američkih think-tank krugova, realistička škola međunarodnih odnosa ukazivala je na povratak strateškog savezništva s Iranom, ako bi Saudijci i dalje tonuli.
Očito su se prevarili. Saudijci su krenuli u stvaranje koalicije koja bi mogla postati kamenom temeljcem nove snage na Bliskom istoku, okrenute protiv prijetnje salafističkih i takfirističkih militanata, iranskog 'šijitskog polumjeseca' (tako nazvanim od strane jordanskog kralja), ali i kao posljedica jenjavanja američke moći. Smatralo se da će saudijska monarhija doći u stanje pucanja nakon smrti kralja Abdulaha, te da će stara i bolesna generacija prinčeva izgledati više kao relikvije nekih starijih vremena, koja neće još dopustiti mlađim generacijama snažniju reformu zemlje. Rast pragmatičnih terorista, koji počivaju na spoju religijskog fundamentalizma i modernih političkih tehnika izrasli su na krilima tzv. Arapskog proljeća, ukazujući na nesposobnost same Saudijske Arabije da se brani od vlastitih korijena. Čak je i Kina u svojim diplomatskim komunikeima dala naznačiti kako ne računa više na saudijsku premoć.
A potom je nastao Al-Tahaluf al-Ašari, odnosno Konfederacija deset zemalja, koju čine Saudijska Arabija, Egipat, Pakistan, Bahrein, Maroko, Jordan, Sudan, Kuvajt, UAE, Katar. Koalicija je dogovorena na razini Lige arapskih država koja je svoj sastanak na vrhu održala u egipatskom Šarm el-Šejhu 26. ožujka, gdje se u rezoluciji izrazila volja za stvaranjem jedinstvene vojne sile koja bi odgovorila na rastuće regionalne sigurnosne prijetnje. Saudijska je Arabija već pripremila 150 tisuća vojnika, uz svoje ratno zrakoplovstvo i ratnu mornaricu. Egipatski mediji izvjestili su da će Arapska liga koordinirati načelnike glavnih štabova arapskih vojski kako bi se unutar mjesec dana stvorila potrebna vojna snaga deset zemalja. Jemen je već sada uspješno blokiran, a neke zemlje su jasno obznanile da se ove snage razvijaju kako bi štitile Meku.
Koalicija ima sve odlike pripreme zaustavljanja iranskih interesa (i njegovih saveznika) u regiji, u poziciji koja sve više liči na bliskoistočni hladni rat. I dok je koalicija s jedne strane pokazala da stari saveznici igraju poznatu igru, neke druge zemlje izazvale su iznenađenje. Osim Arapske lige, potez Saudijske Arabije podržava i Organizacija islamske suradnje, kao najveće tijelo islamskih zemalja.
Saudijska Arabija se nada povratiti svoju poziciju politički najvažnije zemlje Bliskog istoka, te ponovno postati predvodnicom arapskog svijeta. Nekoherentnost saudijske politike posljednjih desetak godina (a i više) bila je posljedica koliko međusobne borbe za vlast među saudijskim prinčevima, toliko i svojevrsna zbunjenost događajima u regiji na koje Rijad nije imao spremne odgovore. Saudijci sada pokazuju ono što su i prije mislili, ali nisu na temelju toga djelovali. Arapsko proljeće je za Saudijsku Arabiju krajnje loša posljedica saudijske neprisutnosti, a kao zadnji korak u tome shvaćen je tijek događaja u Jemenu. Još od 2011., kad je svrgnut jemenski predsjednik Ali Abdulah Saleh, Saudijci su predosjećali da se radi o lošem tijeku događaja u susjedstvu, koje svoje posljedice može imati i sama saudijska država. Saudijci su stoga brzo reagirali i upotrijebili mogućnost GCC zemalja da se za predsjednika postavi Abd Rabuh Mansur Hadi, koji je bio Salehov zamjenik. Istovremeno Saudijci su dopustili politički angažman oca i sina Saleha, koji su osnovali vlastitu političku stranku kako bi utrla put povratku na vlast. Dodatno, Rijad je ostavio otvorena vrata pregovorima s Hutijima, jer su se našli na zajedničkoj fronti protiv Muslimanskog bratstva, iako su drugi upozoravali da iza Hutija stoji Iran. Ovakva nekoherentnost saudijskog stava rezultirala je hrabrošću Hutija, ali i terorističkih organizacija. Stoga se ova akcija može protumačiti kao Salmanov uspjeh u ponovnom vraćanju stabilnosti i koherentnosti saudijskog dvora i odlučnost u postavljanju vanjskopolitičkih ciljeva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
