Nastavak teksta (za prvi dio ovog velikog povijesnog specijala, kliknite ovdje)
Prva faza (ljeto 1914. – veljača 1915.)
Nakon što su izveli šokantnu agresiju na neutralnu Belgiju, Nijemci više nisu u većim razmjerima pružali Americi razloge za ljutnju, dok su Britanci započeli svoju pomorsku blokadu Njemačke. 6. kolovoza 1914. državnik tajnik Bryan pozvao je zaraćene strane da prihvate Londonsku Deklaraciju koju su složile i potpisale vodeće sile 1909., ali nikad je Britanci nisu ratificirali. Dokument je reducirao listu ratnog materijala i utvrdio da je blokada legalna samo onda kada je učinkovita izvan neprijateljskih luka. Centralne sile su žurno prihvatile deklaraciju. Britanci su je skoro odmah odbili iz razloga jer su imali prednost da kroz pomorsku blokadu 'izgladnjuju' Njemačku i Austro-Ugarsku. U suštini, Britanci su produžili listu roba i dobara koje spadaju u ratni materijal. Tu su uključili hranu, pamuk, drvo i neke rude. U studenom 1914. Velika Britanija je proglasila cijelo Sjeverno more kao ratnu zonu, pokrili ga s minama i naredili da se neutralni brodovi zaustave i odvedu na luke na pretraživanje. Britanci su ograničavali trgovinu Njemačke s neutralnim državama tako i sa SAD-om. Zbog toga su američki prosvjedi bili umjereni, a britanski ustupci znatni, a najvažnije od svega jest da niti jedan Amerikanac nije poginuo.
Karikatura iz 1915. koja pokazuje Wilsonov srednji kurs između Bryanova pacifizma (lijevo) i Rooseveltova intervencionizma (desno)
Druga faza (veljača 1915.- svibanj 1916.)
Britanske akcije, uključujući stavljanje na crnu listu američkih poduzeća koja su trgovala s Centralnim silama i cenzuriranje pošte potaknuli su staru raspravu o pravima neutralnih država. No, njemačka reakcija donijela je na scenu potpuno novo pitanje. U situaciji kada je njemačka flota bila nemoćna zbog britanske blokade, njemačka vlada proglasila je ratnu zonu oko britanskih otoka. To je značilo da su neprijateljski trgovački brodovi u tim vodama bili podložni potapanju od strane njemačkih podmornica. Nijemci su proklamirali 'kako nije uvijek moguće spasiti posadu i putnike.'
Podmornice Unterseeboot su bile njemačko udarno oružje čije je korištenje kršilo uspostavljenu proceduru zaustavljanja neprijateljskih brodova na otvorenim morima i osiguravanje sigurnosti putnika i posade prije potapanja. S obzirom da su Britanci ponekad stavljali zastave neutralnih država na brodove kako bi zavarali Nijemce to je značilo da su i neutralni brodovi također u opasnosti. Na takvu odluku Nijemaca Amerikanci su reagirali odbijanjem. Objavili su da je takva odluka 'grubo kršenje neutralnih prava' te će Njemačka morati 'neizostavno odgovarati za eventualne američke gubitke'. U ožujku su Britanci objavili da će zaplijeniti sve američke brodove koji voze američku robu u Njemačku. Prosvjedi Washingtona su bili ignorirani.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.