Nastavak teksta (za prvi dio ovog velikog povijesnog specijala, kliknite ovdje)
Izostanak vizije Europe
Jednaka nejasnoća oko njemačkih planova je bila i u zapadnoj Europi. Kada se Göring sastao s Maršalom Petainom ovaj mu je objasnio kako je teško raditi s Nijemcima bez jasnijeg pogleda u budućnost: 'Petain je osobno, koliko mi je poznato, snažan zagovornik ideje kolaboracije, ali... on je morao reći kako do sada Francuska nije bila informirana kako će se ona uklopiti u novi poredak Europe. Francuska je, slikovito govoreći, išla zatvorenim očima prema budućnosti. Ona je željela znati nešto više oko buduće organizacije Europe, i o mjestu koje će zauzeti u njoj... Jednako kao s vojnom procedurom, politički plan je također potreban za mir i razvoj nove Europe.' Göringov jedva uvjerljiv odgovor glasio je kako 'ovo ovisi o načinu na koji će se dvoje naroda povezati.' Göring je rekao Petainu kako je kazao delegatima na Antikominternskoj konferenciji neka razmišljaju o političkom uređenju u kojem će Njemačka otplatiti dugove i kredite svake države i u kojoj će se stvoriti balans snaga nakon svršetka rata. Göring je bio siguran da će netko drugi, mislio je na poražene neprijatelje, platiti njemačke ratne troškove. Još jednom politički argumenti su izbjegnuti u korist ekonomskih.
Diplomacija Trećeg Reicha je funkcionirala na način da je Hitler postavio smjernice, a diplomati su ih slijedili. Čak i kad su morali tražiti više vojnih formacija od svojih saveznika vođe Reicha su ostali odlučni u želji da ne iznesu jasnu političku vizije postratne Europe. Istina je vjerojatno da nisu imali viziju. Ono što im je bilo bitno je osvajanje velikih područja SSSR-a i kontinuirana eksploatacija ostatka Europe. Hitler je rekao na jednom od svojih zadnjih velikih sastanaka: 'Osmisliti Atlantsku povelju je veoma jednostavno. Ta glupost će biti uskoro razotkrivena činjenicama.' Sve što su Britanci i Amerikanci govorili o slobodi i pravu na neovisnost prema njemu je bila krađa nacističkog programa.
Ribbentrop s maršalom Antonescuom, 1943.
Jedan od razloga zašto je Hitlerov brutalni realizam loše služio je uskraćivanje Nijemcima šanse da iskoriste nacionalizam drugih naroda kao sredstvo političkog rata. Kontrast takvom njemačkom pristupu bio je japanski pristup. Japanci su uspješno okupili azijske nacionaliste i radili s njima. Slijedili su na svoj način savezničku Atlantsku povelju te obećali azijskim narodima pod kolonijalnom vlašću oslobođenje, suverenost i nezavisnost. U studenom 1943. su organizirali Veliku Istočnoazijsku Konferenciju u kojoj su okupili predstavnike Kine, Mandžuka, Tajlanda, Burme i Filipina kao i predstavnike Pokreta za slobodnu Indiju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
