Dokazi koji su nastali stjecajem okolnosti, a koji predviđaju sovjetsku ofenzivu protiv Njemačke trebaju biti ispitani. Ako zbog ničega drugoga onda zbog toga jer ih podupiratelji Suvorovljevih teorija neodoljivo citiraju. Prvi takav dokaz je da je Sovjetski Savez odnosno Crvena armija bila potpuno odlučna postaviti se što je ofenzivnije moguće. Na 18. komunističkom partijskom kongresu u ožujku 1939. jedan delegat poznat kao pisac i dramaturg Vsevolod Višnevskij, zabilježio je da je Staljinov govor podrazumijevao 'namjeran i pažljiv napad protiv kapitalističkog svijeta'.
Još jedan govor koji je izrekao Lav Mehlis, čelnik političkog direktorata Crvene armije izjavio je da ako SSSR bude uključen u veliki rat trebao bi 'prebaciti vojne operacije na neprijateljski teritorij, izvršiti svoju internacionalnu dužnost i povećati broj sovjetskih republika'. 25. lipnja 1940. urednik Crvene zvijezde, službenog lista Crvene armije, rekao je Uniji pisaca da je sovjetska vojna doktrina bila prije i danas ofenzivna s ciljem da 'porazi neprijatelja na njegovom teritoriju'. Stoga ljudi moraju razumjeti da je 'Crvena armija instrument rata, a ne instrument mira... mi moramo, ako bude potrebno, biti prvi koji će napasti'.
Tijekom 1930-ih i čak u vrijeme Staljinove maksimalne paranoje u vezi neprovociranja Njemačke, brojne kazališne predstave i filmovi nagovijestili su rat s Njemačkom. To je uključivalo Višnijevskijevu 'Bitku na Zapadu' (1932.-1933.) koja je predvidjela Hitlerovu agresiju. Eisensteinov klasik 'Aleksandar Nevski', napravljen 1938. i smješten u 13. stoljeće bio je pošteno i očito upozorenje koje su predstavljali Nijemci na Zapadu, u ovom slučaju Teutonski vitezovi, a njemačka prijetnja je bila veća od one na istoku koju su predstavljali Tatari ili 1930-ih Japanci.
Prije potpisa Pakta Molotov-Ribbentrop brojna umjetnička djela su predviđala oružani konflikt između Crvene armije i Wehrmachta. Jedno od takvih je književno djelo Nikolaja Španova 'Prvi udarac' i rezultirajući film 'Ako rat dođe sutra'. Ipak, odmah nakon potpisa Pakta 'Dvostruki udarac' od drugog autora na istu temu je zabranjen. Tijekom ručka 7. studenog 1940. na obljetnicu Oktobarske revolucije, Staljin je rekao svojim vodećim dužnosnicima da su neprijatelji SSSR-a 'sve kapitalističke države, uključujući one koje se predstavljaju našim prijateljima'.
Razumljivo, Pakt Hitler-Staljin je stvorio zbunjenost među ruskim narodom i ostalim sovjetskim narodima koji su godinama bili hranjeni antinjemačkom i antifašističkom promidžbom. Višnevskij je primio vijesti s 'neshvaćanjem', ali brzo je uvidio da dogovor s Nijemcima ima svoje prednosti. U svom dnevniku je zapisao da je Pakt dao priliku SSSR-u da možda posljednji uđe u rat i iskoristi vrijeme da izradi planove i umnoži snage za preemptivni napad.
Nakon sloma Francuske sovjetski lideri postali su uzbuđeni. 1. kolovoza 1940. Molotov je ponovio potrebu za konstantnu predostrožnost da se ne bi iznenadili. Takvo upozorenje je bilo u suprotnosti s prevladavajućim medijskim prikazom sovjetsko-njemačkih odnosa, ali je ponovljeno nekoliko puta kroz 1940.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
