Najmnogoljudnija demokracija svijeta, Indija, iduće godine ide na parlamentarne izbore. Oni su uvijek tjednima dugački izborni proces, a sada se odlučuje hoće li Indijci dati premijeru Narendri Modiju priliku za nastavak svoje nacionalističke hinduističke politike. U vanjskopolitičkom smislu je Indija u problemima s mnogim svojim susjedima, ali potezi indijske vlade u posljednjih nekoliko mjeseci pokazuju naznake znatnih promjena prema susjedstvu. Sve to osmišljava Vijay Chauthaiwale, jedan od najbližih suradnika premijera Modija, koji sada vodi vanjskopolitički odjel vladajuće stranke Bharatiya Janata (BJP). No upravo je Chauthaiwale bio glasni pobornik snažnije politike prema Kini i himalajskim državama, te je predvodnik poziva na djelovanje tradicionalne 'nehruovske' elite koja je uvijek nastojala održati snažan upliv Indije u međunarodnim političkim odnosima.
Prošlog ljeta su kineske trupe viđene u ophodnji na dijelu zemlje koji se smatra spornim teritorijem između Kine i Butana, tzv. Doklamska visoravan. Dio Doklama se spušta prema koridoru Siliguri, uskom području koji spaja provincije na sjeveroistoku Indije (Assam, Meghalaya, Tripura, Manipur, Nagaland i Arunachal Pradesh) s ostatkom zemlje. Ukoliko Kina blokira koridor, izolirat će te provincije, što je razlog najgorim odnosima Delhija i Pekinga u posljednjih nekoliko desetljeća. Sada se poziva na obnovu odnosa s Kinom. Indijci su bili dovoljno lukavi da ne odgovore snažno na kineske ideje oko Doklama. Kineska vojska počela je tamo graditi nove baze, bunkere i helikopterske jedinice. New Delhi je u međuvremenu samo komentirao da je mirnim ugovorom dogovoreno kako se granica prema Indiji neće ugroziti te da kineska vojna izgradnja na drugoj strani granice nije prijetnja Indiji. Ujedno je indijska vlada odlučila smanjiti svoju prisutnost i razglašenost godišnjice dolaska Dalaj Lame iz Tibeta u Indiju. Najzad, kineski predsjednik Xi Jinping i Narendra Modi su se susreli u Xiamenu prošle godine, čime je započet niz susreta na visokoj razini. Sve to ukazuje na značajne napretke u poboljšanju odnosa i začetak boljih trgovačkih veza.
Podjednako su Indijci krenuli rješavati poteškoće koje imaju s ostalim susjedima. Fleksibilnost New Delhija se vidi i u odnosu prema Maldivima. Unatoč opetovanim pozivima maldivske oporbe i tihom potporom Sjedinjenih Država, Modi nije odlučio iskoristiti indijsku snagu u upozoravanju maldivskog predsjednika Abdulle Yameena na zaustavljanje izvanrednog stanja u zemlji. Oporba govori kako se radi o diktatorskim potezima i teškom kršenju građanskih prava u zemlji, no Kina (koja je počela koristiti maldivske pomorske luke) je dala potporu Yameenu. Indijska vlada je ostala bez komentara čak i nakon što je Yameen u Male pozvao načelnika glavnog štaba pakistanske vojske generala Qamara Javeda Bajwu i nakon što su dvije zemlje dogovorile zajedničko patroliranje kroz ekskluzivnu gospodarsku zonu, području Indijskog oceana koji Indija smatra svojim.
Podjednako mirno je New Delhi počeo gledati na svog sjevernog himalajskog susjeda Nepal. Nakon što je nepalski premijer K.P. Oli najavio jačanje odnosa s Kinom i pozivanje Pekinga na suradnju u infrastrukturnom razvoju zemlje, očekivale su se žustre reakcije iz Indije. Do njih ipak nije došlo, a Indijci su s punim poštovanjem pozvali nepalskog šefa vlade u službeni posjet. Tom prilikom nisu ni spominjali pitanja oko nepalskog ustava koji su doveli do sukoba dviju zemalja 2015. i 2016. godine. Tada su gotovo svi granični prijelazi između Nepala i Indije zatvoreni. Prema novom ustavnom dokumentu, Nepal se smatra sekularnom republikom podijeljenom u sedam federalnih provincija. Indija je silno reagirala na nove odredbe, osobito zbog niskih pograničnih dolina u regiji Terai. Neke etničke zajednice, kao što su Madeshi i Tharu, posebno su pogođeni jer smatraju da nove provincije mogu dovesti do njihove političke marginalizacije iako dvije skupine zajedno čine gotovo 40 posto nepalskog stanovništva, a Madeshi imaju bliske etničke veze s Indijom. Sada se Indija počinje približavati Nepalu i normalizirati odnose.
Podjednako se rade dobre veze s Butanom i Bangladešom. Obje zemlje ove godine održavaju izbore, a rezultati će imati utjecaja na odnose s Indijom. Trenutačne vlade su sklone suradnji s New Delhijem, no njihova oporba je radikalnija u vanjskopolitičkim pogledima i žele se postaviti protiv indijskih interesa.
Kao i uvijek, Indija ima posebno važne odnose i prijepore prema svom zapadnom susjedu Pakistanu. Iako su dva nuklearna rivala daleko od povijesnog pomirenja, ipak se u posljednje vrijeme vide pomaci u odnosima New Delhija i Islamabada. Tako je po prvi puta vlada pred parlamentom priznala kako se sastaje savjetnik za nacionalnu sigurnost Ajit Doval sa svojim pakistanskim kolegom Naserom Khanom Janjuaom, kao dio ostvarenih kanala komunikacije na različitim razinama između Indije i Pakistana. Ovaj dvojac je i u redovitoj komunikaciji telefonom, a dvije zemlje su također riješile vječiti problem sa svojim diplomatima i veleposlanstvima. Čini se da ni New Delhi niti Islamabad nisu skloni eskalaciji iako stanje u Kašmiru nije ni izdaleka bajno.
Svi ti odnosi pokazuju daje Indija promijenila svoje stavove. Do sada je koristila strategiju jake sile, ali od sada pruža više konsenzualnog odnosa i pomirljivih tonova. Indija svim silama želi postati sudionikom globalne politike, ali nikako da riješi svoje regionalne probleme i zapravo ostaje regionalnom silom srednje veličine. U svojim vanjskopolitičkim odnosima možda je sada najvažnije održati čvrsti odnos prema Kini kako ju kineska infrastrukturno-trgovačka mašinerija ne bi pomela. Antagonizam dviju golemih država posebice je problematičan zbog širenja kineske inicijative Puta svile i Pomorskog puta svile, kao i indijske želje za članstvom u Skupini nuklearnih dobavljača. Kina se nalazi u ovoj skupini i blokirala je indijsko članstvo, ali bi možda mogla promijeniti svoje stavove i stvoriti više inkluzivan pristup unutar ove organizacije za kontrolu nuklearnog izvoza. Čini se da je Modi zacrtao to članstvo kao svoj cilj, čime bi Indija samo ojačala svoj nuklearni status.
S druge strane, Indijci se neće opirati kineskom gospodarskom širenju ako će Kina poštivati teritorijalni integritet, prikazati transparentno svoje projekte i njihovu održivost. Posebno se to tiče Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora i njegova širenja prema Afganistanu. Time bi Indija dala privolu za gospodarsko širenje prema Afganistanu (gdje Indija također ima svojih ekonomskih interesa u obnovi zemlje), ali bi također pomaknula kinesko-pakistanski koridor s pograničnih područja Gilgit-Baltistan i osobito iz pakistanskog dijela Kašmira. Indija također okuplja oko sebe zemlje koje su zabrinute zbog utjecaja na okoliš u projektima kineskog Puta svile, što dodatno pojačava odnose Indije sa susjedima, ali i srednjoazijskim državama.
Istinski ispit za Indiju će biti hoće li prestati opirati se sastanku na vrhu Južnoazijskog udruženja za regionalnu suradnju (SAARC) koji se ove godine odvija u Pakistanu. Indijski ministar vanjskih poslova i dalje stoji pri stavu kako je prekogranični terorizam iz Pakistana glavni problem indijskog dolaska na summit. No, druge zemlje članice SAARC-a se ne opiru Pakistanu. Afganistan otvara sve više novih odnosa s Islamabadom, a afganistanski predsjednik Ašraf Gani i pakistanski premijer Šahid Hakan Abasi su nedavno potpisali i Afganistansko-pakistanski akcijski plan za mir i solidarnost, sa sedam važnih točaka. Šri Lanka i Nepal zagovaraju održavanje summita, što je premijer Oli potvrdio prilikom svog dolaska u New Delhi, kao i šrilankanski predsjednik Maithripala Sirisena u posjetu Islamabadu. Svakako bi dolazak indijske delegacije u Pakistan bio povijesni obrat u indijskoj vanjskoj politici.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
