Američki predsjednik Donald Trump i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan razgovarali su tijekom jučerašnjeg dana opsežno o situaciji u Siriji, a najveća vijest je ta da je američki predsjednik Trump svom turskom kolegi obećao kako će uskoro doći do "promjene" po pitanju američke oružane potpore za američke partnere na terenu u Siriji. Drugim riječima, Trump je najavio odustajanje od američke potpore za sirijske kurdske snage, a to je nešto što je Erdogan čekao već dugo vremena. Nadalje, dvojica su se dogovorila kako će zajedno djelovati protiv "svih oblika terorizma", a to uključuje i kurdski PKK i pokret Fetullaha Gulena.
Situacija je vrlo kompleksna, no poznavajući dosadašnju politiku Donalda Trumpa, on je itekako spreman na velike zaokrete pa čak kada su sami po sebi kontradiktorni.
Situacija je ovakva - Washingtonu je ovo zadnji čas da zadrže, ili barem pokušaju zadržati, Erdogana u svojoj orbiti. On se već mjesecima "trsi" protiv Zapada, napada žestokom retorikom, optužuje Zapad za "neo-nacizam" i što sve već ne. No, iza toga stoji vrlo očita taktika turskog vrha - napadi nisu zapravo napadi već upozorenja. Erdogan upozorava Zapad kako će napraviti nešto "radikalno" ukoliko Zapad ne bude imao sluha za njegove želje. To radikalno je pak okretanje prema Istoku, prema Rusiji. Naime, Erdogan zna da Turska svakim danom postaje sve važniji regionalni akter i da će se za njenu naklonost boriti svi. Svaka kritika Zapada je iz te perspektive podizanje uloga u ovoj rundi borbe za utjecaj.
Ono što je Erdogan želio postići, a čini se da je na vrlo dobrom putu, je to da SAD odustane od potpore za sirijske Kurde i da usvoji prema Gulenu isti stav kakav ima i on sam. Naime, turski vrh vjeruje kako je iza prošlogodišnjeg pokušaja puča stajao pokret kojime dirigira upravo Fetullah Gulen, vrlo bogat, moćan i utjecajan turski klerik s američkom adresom.
SAD može izručiti Gulena Turskoj, dakako, ali će se pritom morati suočiti s velikom kritikom dobrog dijela međunarodne zajednice koja shvaća da je izručivanje bilo koga Turskoj - zemlji u kojoj i dalje traje progon bez presedana (protiv tisuća i tisuća ljudi koje se na ovaj ili onaj način veže uz Gulenov pokret Hizmet) - zapravo kršenje ljudskih prava u najizravnijem smislu.
No, SAD na kraju mora birati - ili će ispuniti želje Erdogana, koji postaje eksplicitni despot u svakom smislu te riječi, ili će se oduprijeti Erdoganovim "odoh-u-Moskvu" ucjenama, ali će time potencijalno izgubiti vrlo važnog regionalnog moćnika.
Izručiti Gulena čak i nije tako teško, po SAD će puno teže biti odustati od potpore sirijskim Kurdima - ne zato što su im sirijske kurdske snage drage i što suosjećaju s njima već zbog činjenice da je kurdski YPG jedina relevantna pro-američka snaga na terenu. Obamin pokušaj s islamistima je propao jer su ovi brzo postali preradikalni da bi se uz njih vezalo (mada je Obamina administracija tu metamorfozu od "umjerenih pobunjenika" do radikalnih džihadista skrivala 5 dugih godina).
Zašto bi SAD odustao od YPG-a ako to predstavlja, najvjerojatnije, odustajanje i od vlastite vojne prisutnosti na sirijskom tlu? Zato jer popravljanjem narušenih odnosa s Erdoganom mogu brzo i učinkovito promijeniti saveznika na terenu - s YPG-a na tursku vojsku (koja je sve prisutnija na sjeverozapadu Sirije, a uz američki blagoslov aktualan upad se lako može pretvoriti u pravu invaziju).
Ako se to dogodi, najveći gubitnici u ovoj situaciji bit će sirijski Kurdi. No, to im je trebalo biti jasno od prvog dana kada su prihvatili biti američka snaga na terenu, a naročito im je trebalo postati jasno kada su vidjeli na koji način je SAD brzo odustao od potpore njihovoj braći u Iraku (vidi: Poučak o savezima baziranim na vladaru i podređenom: Irački Kurdi, kockajući se naivno na američko prijateljstvo, gube sve dobiveno, a iračka i turska vojska spojile su se na sjeveru nakon nekoliko desetljeća).
Turski ministar vanjskih poslova, Mevlut Cavusoglu, koji je također bio prisutan za vrijeme sinoćnje telefonske konferencije, rekao je kako je Trump eksplicitno poručio da više "neće slati oružje YPG-u".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
