Velike daljine između Ženevske konvencije i suda u Donjecku: Hoće li dvojica zarobljenih Britanaca zaista biti pogubljeni ili je ovo početak kreiranja razmjene u kojoj Putin želi svog prijatelja natrag?

Dvoje britanskih državljana, Aiden Aslin i Shaun Pinner, te jedan državljanin Maroka, Brahim Saadoune, koji su ratovali na strani ukrajinskih snaga, zarobljeni su u travnju u Mariupolju od strane ruskih snaga. Nakon toga su odvedeni na prostor samoproglašene Narodne Republike Donjeck (NRD) gdje im je suđeno uz tvrdnju da su ratovali kao plaćenici te je danas stigla i presuda - smrtna kazna.

Očekivano, u fokusu su dvojica britanskih državljana, Aslin (28) iz Newarka i Pinner (48) iz Watforda, pošto neki već ističu kako je ovo pokušaj Rusije da preko svojih saveznika u NRD-u vrše direktan pritiska na Britaniju (podsjetimo, Rusija - i samo Rusija - ranije ove godine priznala je Narodnu Republiku Donjeck i Narodnu Republiku Lugansk kao neovisne države iako bi, prema mišljenju mnogih, iste na kraju putem referenduma mogle završiti u sastavu Ruske Federacije).

Vijest o smrtnoj presudi za dvojicu danas je udarna vijest u svim britanskim medijima te su već krenule i žestoke osude.

Zarobljenici u Donjecku - s lijeva na desno: Aiden Aslin, Shaun Pinner, Saaudun Brahim (AP Photo)

Robert Jenrick, zastupnik vladajuće stranke iz Newarka (otkud dolazi Aslin) poručio je: "Ovo je odvratan namješteni sud koji podsjeća na sovjetska vremena, ovo suđenje je zadnji podsjetnik na izopačenost Putinovog režima".

Nešto blaža u osudi bila je britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss ističući: "Apsolutno osuđujem presude protiv Aidena Aslina i Shauna Pinnera koji su zarobljeni od strane ruskih posrednika na istoku Ukrajine. Oni su ratni zarobljenici. Ovo je lažni sud koji apsolutno nema nikakav legitimitet... moje misli su s njihovim obiteljima. Nastavljamo činiti sve što možemo da ih podupremo".

Naime, dvojica zarobljenih Britanaca tvrde kako su služili u redovima ukrajinskih marinaca što ih, ako je tako, čini vojnicima na dužnosti, a kao takvi zaštićeni su Ženevskom konvencijom o ratnim zarobljenicima. No, druga strana se ne slaže s takvom interpretacijom. U Donjecku poručuju kako su dvojica zapravo plaćenici, a po toj optužbi im je danas i izrečena presuda.

Podsjetimo, prema Ženevskoj konvenciji plaćenici nisu prepoznati kao legitimni borci te im se zbog toga ne mora dati pravna zaštita na koju imaju pravo aktivni vojnici regularne vojske.

Aiden Aslin je tijekom zadnja dva tjedna, dakle u zarobljeništvu, objavio nekoliko video snimaka na svojem YouTube kanalu. U njima, uključujući i zadnjoj koja je objavljena rano jutros (prije izricanja presude) on poručuje kako se kaje zbog svega što je činio u redovima ukrajinske vojske te kako sad "shvaća" da je bio zaveden. Čak poručuje kako je voljan, vidjevši apokaliptične scene u Mariupolju, pomoći u obnovi tog grada te moli narod Donbasa za oprost. Naravno, i više je nego očito da Aslin ne uživa "slobodu govora", a sam govor možda su mu i napisali oni koji ga trenutačno drže.

No, mladi Aslin svakako nije zalutao u ovu situaciju, a njegov ratni put traje već godinama. Naime, prije ukrajinskog fronta ratovao je u Siriji na stranu kurdskog YPG-a, od travnja 2015. do veljače 2016. Sudjelovao je u nekoliko bitaka uključujući i u sklopu al-Hawl ofenzive protiv ISIL-a.

Po povratku u Britaniju je uhićen i to kao prvi borac sa sirijskog fronta (odlazak tamo smatrao se ilegalnim). No, pošto je ratovao na strani YPG-a (koji uživaju popriličnu potporu na Zapadu zbog djelovanja protiv ISIL-a) zadobio je simpatije medija i političara te je u konačnici pušten pa se iste 2016. ponovno vratio u Siriju. Pritom je u razgovoru za medije oštro prozvao Tursku sugerirajući da Ankara surađuje s ISIL-om protiv Kurda. Također je kritizirao i britanske vlasti zbog prodaje oružja Turskoj.

Kad se točno prebacio iz Sirije u Ukrajinu nije poznato, no prema njegovim tvrdnjama od 2018. je član ukrajinske vojske, točnije ukrajinskih marinaca. Ukoliko je to tvrdnja koja se može dokazati trebao bi biti zaštićen prema Ženevskoj konvenciji, no to bi možda i funkcioniralo da je došao pred sud u Rusiji, ali ovo je DNR, odnosno jedna sasvim druga priča...

Jasno, Vrhovni sud Narodne Republike Donjeck nije međunarodno priznat, kao ni sama samoproglašena republika. Drugim riječima, teško je očekivati da će se ovdje primjenjivati pravila Ženevske konvencije.

O drugom, Britancu, Shaunu Pinneru, manje se zna, poznato je tek da je bivši britanski vojnik, no nema tako živopisnu karijeru kao 20 godina mlađi Aslin.

Marokanski državljanin Brahim Saadoune je pak navodno prije nekoliko godina preselio u Ukrajinu te je tamo studirao. Kada je imao samo 20 godina, tvrdi se, dobrovoljno se prijavio u marince. U konačnici se našao u jednoj od najtežih bitaka, onoj za Mariupolj.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.