Indija je svojim zemljopisnim položajem okrenuta Indijskom oceanu. Unatoč životnoj važnosti indijske politike prema Pakistanu, Kini, srednjoazijskim republikama, Indija je najsigurnija na golemom pomorskom području koje oplakuje obale južne Azije, istočne Afrike, zapadne Australije, pa sve do Antarktika. Stoga je dobrano začuđujuće kako Indija nije razvila moćnu mornaricu ili veće interese u svom prirodnom okruženju. Iznimka je samo međunarodna koalicija država Južne Azije SAARC.
Riječ je o Južnoazijskom udruženju za regionalnu suradnju koju trenutačno kao članice čine Afganistan, Bangladeš, Butan, Indija, Maldivi, Nepal, Pakistan i Šri Lanka, a želju za učlanjenjem izrazio je i Mianmar. Udruženje počiva na načelima Povelje UN-a i Pokreta nesvrstanih, uza sve oblike međusobnog poštovanja, te na idejama mira, slobode, socijalne pravde i ekonomskog blagostanja u području Južne Azije. No, unatoč prednostima zajedničkog pokušaja ostvarenja političkih i ekonomskih interesa, južnoazijska je scena iznimno podijeljena regija; međunarodni odnosi u regiji, od nastanka nezavisnih država, bili su obilježeni sumnjama, neprijateljstvima, a katkad i otvorenim sukobima. Indija, kao najveća i najmnogoljudnija sila u regiji, ima potrebu stvaranja svrhovite regionalne politike koja se sastoji od čvrstog stava prema Pakistanu, sve dok politička elita u Islamabadu ne shvati beznačajnost prekograničnog terorizma (pritom se, dakako, misli na status Kašmira); jačanja i konsolidiranja bilateralnih odnosa s drugim državama, osobito s Nepalom, Butanom, Bangladešom, Šri Lankom i Maldivima; ali i stvaranjem subregionalnih organizacija poput suradnje između Šri Lanke, Maldiva i južne Indije. U Indiji se često smatra da je SAARC samo paravan za indijske susjede kako bi stvarali urotu protiv Indije. Time regionalni i ekonomski projekti SAARC-a nisu bili praćeni i stvaranjem te učvršćivanjem političke volje.
Kako je indijska ekonomija uznapredovala, ovdje se ipak otvaraju mogućnosti za indijske susjede: kao pozitivan primjer pojavljuju se Butan i Maldivi. Oni nikad nisu u Indiji vidjeli prijetnju i prosperirali su od ekonomske suradnje, pa sada imaju najviši doprinos po stanovniku u Južnoj Aziji. Stoga je ovo Indiji važno područje od velikog značaja i svaka politička nestabilnost može voditi gubljenju statusa dobrog partnera, a osobito u odnosu na svuda prisutnu Kinu. Stoga je Indija krenula u razvoj svoje pomorske moći, ali ne unutar SAARC-a, već na turistički privlačnom istočnoafričkom otočju Sejšeli. Dvije zemlje potpisale su u siječnju revidirani sporazum kojim se Indiji daje dopuštenje za izgradnju vojne baze na sejšelskom otoku Assumption. Do tog dogovora je došlo nakon nekoliko godina diplomatskih pregovora, a Indiji će ova vojna baza biti od velike kritične važnosti i uvod u složeniju pomorsku strategiju na Indijskom oceanu.
Indijski ocean je geostrateški vrlo važno područje svijeta. Oko 40 milijuna barela nafte prođe svaki dan barem dijelom ovog oceana, a da se ne spominje cijela kolona brodova koji prevoze kinesku robu. Tjesnaci Hormuz, Malacca i Bab el-Mandeb su stoga od naročite važnosti, a Indija ima potencijal za nadzornikom sve ove plovidbe s obzirom da se nalazi u samom središtu Indijskog oceana, s više od 7500 kilometara obale i slobodnim pristupom svim plovidbenim putevima. Buđenje indijske pomorske sile, međutim, nije proizašlo iz indijske strategije, već je odgovor na pomorske planove najvećeg indijskog rivala Kine. Pod Xi Jinpingom Kina je snažno proširila svoje pomorske sposobnosti, te se upustila u razvojne obrasce na područjima interesa i utjecaja gdje tradicionalno nije bila. Posljedično, u ljeto 2017. godine Kina je otvorila svoju prvu prekomorsku pomorsku vojnu bazu u Džibutiju, malenoj državi koja se nalazi na samom Bab el-Mandebu, tjesnacu kroz koji prolazi najviše brodova na svijetu.
Indiji nije lako palo što su se Kinezi utaborili blizu tjesnaca koji povezuje Sredozemno more kroz Sueski kanal i Crveno more s Adenskim zaljevom i Indijskim oceanom, ali pravi šok je tek slijedio. Samo nekoliko mjeseci nakon što je otvorena baza u Džibutiju, kao grom iz vedra neba New Delhi je saznao za kinesku kupovinu luke Hambantota na Šri Lanci. Ova je luka strateški iznimno važna jer nadzire pomorske puteve koji povezuju Malaccu i Bab el-Mandeb. Colombo je u pregovorima s Pekingom dao tu luku Kinezima na korištenje na 99 godina kao oblik plaćanja dugova, a Kina je objeručke prihvatila takav način otplate jer time dobiva fizičko prisustvo i vidljivu prednost spram Indije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.