Ovih dana ponovno se pokreću tektonske ploče geopolitike, no malo tko zna u kojem pravcu. Približavanje Amerike i Rusije, iako prepreku tom putu gradi veliki segment američkog političkog establišmenta, mogao bi imati posljedice na postojeće odnose i saveze, a jedna zemlja cijeli razvoj događaja promatra s naročitom pažnjom - Iran.
Još krajem 90-ih, u tzv. "Projektu za američko stoljeće", zaključeno je kako se mora okončati Iranska revolucija koja je započela 1979., a sada je u Bijeloj kući na vlasti Donald Trump koji, izgleda, osjeća kako je baš na njemu da tu misiju provede u djelo.
Prijetnje Iranu nisu nikakva novost, ali zadnjih godina percipiralo se kako postoji vrlo snažno savezništvo između Teherana i Moskve, savezništvo koje može odagnati scenarij vojnog napada na Iran. Danas se pak čini kako taj odnos sve više blijedi, a u konačnici bit će dovoljno da Rusija ostane "po strani" pa da se Iran nađe na meti agresije (kao što bi se našla i Sirija da Rusija nije odlučila reagirati, i kao što se ranije našla Libija).
Imajući ove aktualnosti u vidu idealan je trenutak da se osvrnemo na neke ne tako davne povijesti kada se Iran našao na meti vojne invazije - i to udružene anglo-ruske vojne invazije koja Iranu nedvojbeno i danas služi kao podsjetnik da je ujedinjenje Rusije i Zapadnih sila protiv njih scenarij koji nikada ne mogu posve prekrižiti iako je situacija danas, barem se čini, vrlo drugačija.
Rivalstvo Rusije i Irana, odnosno Perzije, seže duboko u povijest - ove dvije civilizacije susreću se na strateškom prostoru i ti prostori su strateški i ostali. U ovoj priči ćemo se pak fokusirati samo na jedan povijesni događaj, onaj iz vremena Drugog svjetskog rata kada je Iran postao meta koordinirane agresije Velike Britanije i SSSR-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
