Iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif krenuo je na veliku turu po šest zemalja Južne Amerike kako bi se proširile političke i gospodarske veze Islamske republike i Latinoameričkih zemalja. Tim korakom Iran pokušava izgraditi imidž regionalne sile koja se može uključivati u međunarodne i globalne političke procese. Zajedno s ministrom, u Južnu Ameriku otišlo je 120 trgovaca, poduzetnika i financijskih dužnosnika u vladinom i privatnom sektoru. Iranci posjećuju Kubu, Nikaragvu, Ekvador, Čile, Boliviju i Venezuelu, a među njima ima i zemalja gdje će Islamska republika Iran po prvi puta otvoriti svoja veleposlanstva nakon Islamske revolucije 1979.
Širenje odnosa s Latinskom Amerikom i Afrikom oduvijek je bila sastavnica vanjske politike Islamske republike, jer se radi o zemljama koje imaju političke sličnosti s Iranom, posebice u vidu prianjanja uz Pokret nesvrstanih. Prema iranskom viđenju, bogate zemlje s većim razvojem i velikim resursima uživaju bolje stanje i iskorištavaju ostale zemlje koje nemaju resurse, stvarajući sve veći jaz između bogatih i siromašnih. Takva neravnoteža ekonomskih razlika nije dobra ni za jednu stranu, a osobito ne za resurse siromašne zemlje koje nemaju mogućnosti ulaganja u znanost i istraživanja te postizanje tehnologije kao oblika nezavisnosti u međunarodnom političkom poretku.
Ekonomska i politička hegemonija povećava ekonomsku recesiju većine zemalja, te istovremeno pospješuje kulturnu hegemoniju bogatih, što prijeti gubitku povijesti, kulturne i identiteta mnogih drugih nacija. Ali, iranska vanjskopolitička ideja također ukazuje na nedostatke luksuznog života, što stvara nemoralan gospodarski rast, društvene i psihološke probleme, slabiju kulturu i životne standarde, te uvođenje snažnog nihilizma.
Iranska vanjska politika sebe ne percipira kao neutralnu, već nesvrstanu uz hegemonske sile, te smatra međunarodne organizacije najboljim mjestom za potpisivanje ugovora i ostvarivanje dogovora sa svim nehegemonskim državama u svijetu. Tako je Islamska Republika odmah 1979. postala članicom Pokreta nesvrstanih unutar kojega nastoji stvoriti savez sa zemljama mahom protiv Izraela i SAD-a. Od početka svog revolucionarnog djelovanja, Homeini je imao na umu moć Zapada, te se koristio retorikom Trećeg svijeta protiv moći zapadnih država, cionista i kolonijalista. Homeini, međutim, nije razvio filozofski stav protiv Zapada ili svih zapadnjačkih stvari, te je na to mnogo puta ukazao, ostavivši otvoren kanal za komunikaciju sa zapadnim svijetom koji se iskušava do danas.
Unutar tog otvorenog kanala Iran je gradio veze s pojedinim zemljama u Južnoj Americi, napose s onima koje su izražavale jak antiamerički stav. Ipak je i ovdje bilo opreza. Odnosi s Kubom nisu bili dobri jer Iran zdušno odbacuje komunistički materijalizam, unatoč tome što je zemlja imala dugotrajni neprijateljski stav prema SAD-u. Za vrijeme Ahmadinežadova dva predsjednička mandata razvijen je dobar odnos s Venezuelom pod Hugom Chavezom, a gospodarski je razvijena dobra veza prema Brazilu, koji je jedan od najvećih dobavljača hrane Iranu. Brazil je Zarif već posjetio u svibnju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
