Prije točno 50 godina, na današnji, 9. listopada 1967., ubijen je argentinski revolucionar Ernesto Guevara, svijetu poznatiji kao "Che" Guevera.
Pola stoljeća je prošlo od njegove smrti, ali Che unatoč tome i dalje živi i vjerojatno će živjeti toliko dugo koliko bude nepravde na svijetu kojeg je pokušao učiniti boljim.
Studenti diljem Latinske Amerike i dalje nose njegovu sliku na majicama, ali ne samo Latinske Amerike. Zapatista gerilci na jugu Meksika crtaju murale s kojih gledaju Che i njihovi heroji. Radnici u štrajku, u borbi za veća prava i veće plaće, često nose njegovu sliku kao kakvog sveca zaštitnika radničke klase.
Dakako, Che nije bio svetac, ali je bio neumorni borac koji je cijeli svoj život posvetio borbi potklase čija patnja ga je zauvijek promijenila još u mladim danima kada se s njome po prvi puta suočio.
Che predstavlja jedan jako visoki ideal, teško dostižni ideal - ideal u kojem pojedinac interese šireg društva stavlja ispred vlastitih interesa i želja. Žrtva, maksimalna žrtva, za pravedniji i socijalno bolji svijet.
Iako će i na njega uspomenu pokušati uništiti duga ruka revizionizma, čak i mrtav njoj će pružati najveći otpor od sviju.
Naravno, kao i kod svake osobe koja se uzdigla u takve mitske visine možemo govoriti o njenoj stvarnosti, uspjesima i pogreškama, no kada govorimo o simbolici koju danas i dalje predstavlja Che Guevara onda govorimo o onom najboljem što je minulo vrijeme socijalističke borbe moglo ostaviti za sobom. Mora postojati razlog zbog kojeg je Che Guevara, uz sve velikane marksističke ideologije, postao simbol i trajna inspiracija za toliko mnogo njih.
Jedan od razloga je svakako i taj što je povijest zapamtila Che Guevaru kao borca, idealista koji je mogao u više navrata ostaviti "revolucionarne dane" iza sebe i provesti ostatak života u finoj državnoj fotelji na nekoj visokoj funkciji u kubanskoj Vladi, u zemlji čiju je noviju i slavnu povijest vlastitim rukama pomogao stvoriti. No, svi znaju da je Che odabrao teži put, surovi put neumorne borbe koja će ga prvo s pobjedničke Kube odvesti duboko u džungle današnjeg DR Konga da bi zatim borbu nastavio u Boliviji gdje će na kraju i skončati, zarobljen i pogubljen.
I upravo tamo, na današnji dan prije pola stoljeća, njegovi ubojice, misleći da će njegovim smaknućem zaustaviti socijalistički duh, napravili su možda i najveću pogrešku u cijeloj kronologiji sukoba ovih ideologija - ubili su ga i na taj način ga pretvorili u mučenika, po uzoru na Isusa Krista. Njegov život prestao je 9. listopada 1967. i odmah je započela njegova besmrtnost, a nju neće moći uništiti.
Tako i danas govorimo o fenomenu Che Guevare, kao o nečem recentnom, ne nekakvom zaboravljenom pokretu i njihovom smaknutom lideru. Jasno je da Che Guevara, iako je iza sebe ostavio poprilično pisanog materijala, nije ostao upamćen kao filozofski i intelektualni lider poput Marxa ili pak Lenjina, ostao je upamćen kao direktan simbol otpora, a kao takav uvijek će biti i dostupniji širokim masama.
U suštini poruka koja je ostala iza njega vrlo je kratka i jasna - za bolju budućnost valja se boriti, svim srcem.
Dakako, vremena se mijenjaju i vrijeme u kojem se Che Guevara borio više nije svijet u kojem mi živimo mada su nepravde ostale slične, eventualno su se zemljopisno pomakle na neka nova mjesta gdje i dalje postoji hiper-eksploatacija radničke klase.
Njegova knjiga "Gerilsko ratovanje" zanimljiva je za čitanje i danas, mada je očito kako je i ona danas samo dokument jednog vremena, ne i konkretan priručnik za aktualni otpor. Štoviše, velika većina gerilskih skupina Latinske Amerike i šire do danas su borbu iz džungli prebacile u političku arenu, od centralne Amerike, Perua do Kolumbije. Gerilski ratovi bjesnili su još 80-ih, no u konačnici se ispostavilo kako ne vode prema cilju, samo prema još većem raspadu društva. To je ujedno i dokaz kako se određeni uvjeti i situacije jednostavno ne mogu preslikavati po svijetu, bez obzira koliko su to neki željeli.
Kuba je na neki način pak bila izuzetak, revolucionari su tamo uspjeli iako je njihovo hrabro upuštanje u oružani sukob s daleko snažnijom i brojnijom vojskom izgledalo kao nemogući pothvat.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.