Rat je strašan, svaki, a oni koji u sebi nose zlokobni element potencijalnog širenja do globalnih razmjera su ipak malo strašniji od "prosjeka". Od vremena Hladnog rata sigurno nismo imali nešto niti blizu kao što je aktualni ruski napad na Ukrajinu. Zapravo veliko je pitanje i jesmo li kroz cijeli Hladni rat imali ovako opasnu situaciju. Ali dobro, sad više nema vremena za priče o tome koliko je rat strašan, znalo se to sve i prije nego je izbio pa je opet izbio. Nema čak toliko ni vremena za priču kako je izbio, iako je to dobro utvrđena priča, a sad izvrnuta zbog pune ofenzive ratne propagande. Jedino o čemu zaista vrijedi pričati u ovakvom mračnom trenutku je kako i kada će ovaj rat završiti.
Ne znamo koji su točno ruski ciljevi, a oni zadnja dva dana iz Moskve poručuju kako će ovaj rat trajati "dok svi ciljevi ne budu ispunjeni" te se pritom referiraju na rusko-gruzijski rat iz 2008. No, ukoliko se Moskva na temelju uspomena iz tog rata upustila u ovaj onda je to jako opasan povod. Mala Gruzija nije imala baš nikakve šanse obraniti se od Rusije (ali je taj rat ipak potrajao "čak" 12 dana), a i Moskva je znala da joj je uspjeh zagarantiran. Rusija je u Gruziji izgubila oko 60-ak vojnika. Nešto više, oko 120 svojih vojnika izgubili su u sklopu vojne intervencije u Siriji. Koliki su ruski gubici sad, službeno nije poznato (bar ne od strane Moskve), ali se može pretpostaviti da su izgubili toliko već u prvim satima napada na Ukrajinu.
Kad bismo znali koji su točno ruski vojni ciljevi u ovom ratu onda bismo lakše mogli reći koliko će rat trajati - ovisno o ruskom uspjehu ili neuspjehu. Problem je u tome što Rusija, bez obzira što tvrdila javno, u ovom ratu ima itekako "fluidne ciljeve". Ovo je rat prevelikih razmjera da bi ona mogla kontrolirati njegove aspekte, bilo da je riječ o ishodima ili čak primarnim ciljevima.
Prisjetimo se američke invazije na Irak. Bush je nakon nešto više od mjesec dana na nosaču zrakoplova USS Abraham Lincoln poručio kako je "misija kompletirana" (zapravo on sam nikad nije izrekao tu frazu, ali se ista isticala na velikom transparentu iza njega dok je držao govor). Jasno, u retrospektivi se može tvrditi da je Amerika imala u planu još mnoge vojne operacije u Iraku. Možda, ali nema sumnje da su barem neki vjerovali da je nakon mjesec dana invazija gotova i da sad kreće "izgradnja demokracije" u Iraku. Naravno, prevarili su se. Krenuo je žestoki obračun s gerilskim snagama koji će trajati godinama i nanijeti Amerikancima brojne žrtve. Iluzija je nestala unatoč početnom uspjehu (Bagdad je pao 6 dana od početka američke invazije).
Američki cilj je bio grandiozan i neo-kolonijalistički. Osvojiti Irak (i Afganistan) te ih transformirati u modele država koje će biti lojalne Washingtonu u strateškom dijelu svijeta (sa strateškim resursima, barem u slučaju Iraka). Postoji svakako mogućnost da točno to sad Rusija želi učiniti i s Ukrajinom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
