Pobjeda ljevičarske SYRIZA-e na parlamentarnim izborima nije bio povijesni dan samo za Grčku, već zasigurno i za cijelu Europu. Pro-establišment medijska garnitura već je krenula svim raspoloživim sredstvima napadati novu grčku vlast i njihovog lidera Alexisa Tsiprasa.
Prvo su neumorno strašili cijelu Europu njihovim dolaskom na vlast da bi sada promijenili taktiku i krenuli s pokušajima diskreditiranja na način da se tvrdi kako SYRIZA ipak nije "dovoljno lijeva" (!), te da će ublažiti svoje stavove nakon što preuzme vlast.
Kojih li akrobacija, kojeg li straha. No, uzalud. Proces u Europi je pokrenut, "duh je izašao iz boce" i više ga nitko neće vratiti. Kroz nekoliko godina Europa će biti pravi "festival demokracije" - negdje će to biti proslava, negdje tragedija, ali narod će odbacivati jedan ustaljeni establišment za drugim. Taj proces preorati će sve, od ekonomije, društva, bilateralnih odnosa, ali i politike u globalu.
Euro-establišment je malo zakasnio, bar u Grčkoj. Ako žele spasiti svoje pozicije u ostatku Europe mogu eventualno ili zabraniti demokraciju ili što brže potpisati TTIP sa SAD-om nakon čega demokracija više neće biti niti bitna (vidi: TTIP kao najveća prijetnja narodima Europe: Demokracija mora uzvratiti udarac prije nego je zgaze transatlantski ugovori o slobodnoj trgovini nakon kojih će korporacije postati moćnije od država).
O dolasku širokih promjena govori se - ne u mainstreamu, dakako - već godinama, ali tek sada, tek pobjedom SYRIZA-e, možemo reći da su te promjene sada zaista i prešle prag. Proces nipošto ne smije stati na Grčkoj, sada je vrijeme da anti-establišment opcija zajaše val. Sada će oči biti uprte u idući proboj, a to je Španjolska.
Nedjelja, 20. prosinac 2015., to je datum prema kojem se već sada odbrojava. To će biti još jedan povijesni dan za Europu, dan parlamentarnih izbora u Španjolskoj. Ljevičarski Podemos i njihov lider, Pablo Iglesias, imaju ogromnu potporu masa, moraju je samo zadržati tijekom godine, ne dopustiti establišmentu da se "adaptira" na novu klimu, ne dopustiti da izgube rat retorikom jer upravo na to se užurbano danas priprema cijela garnitura europske socijal-demokracije koja je desetljećima izdavala vlastiti narod lažnim idealima.
Do jučer je bilo pomalo pretenciozno tako na glas zamišljati novu strukturu Europe, ali dolazak SYRIZA-e na vlast to ipak mijenja. Dokaz da je "moguće" sada mnogima podiže političke apetite - danas Grčka, sutra Španjolska, a zatim? Njemačka? Veliki dani su i pred njemačkom ljevičarskom opozicijom Die Linke koja se idealno uklapa u strukturu koja se počela stvarati.
Dakako, desničarski anti-establišment krenuti će snažno, a na redu će se naći Francuska gdje bi Le Pen mogla postati predsjednica. No, ljevičarska "osovina", ili barem trokut, mogla bi se stvoriti na tlu Europe, a ta formacija bila bi iznimno snažna.
Možda ćemo svi jednog dana zažaliti ignoriranje političkog kompasa, no današnja klima u prvi plan stavlja upravo onu "anti-establišment" karakteristiku, pa tako i imamo situaciju gdje SYRIZA ulazi u koaliciju, jer joj nedostaje 2 zastupnička mjesta za većinu, s desničarskom strankom Nezavisni Grci, koja se također protivi mjerama štednje. Zato imamo situaciju da francuski desničarski Nacionalni Front među prvima čestita ljevičarskoj SYRIZA-i.
Kontra establišmenta svom snagom - to je moto koji će uskoro tresti cijelu europsku političku pozornicu, a lojalni mediji braniti će establišment sve dok ne osjete da je pred propašću, tada će uzviknuti "živjele promjene!".
Kako će nova struktura, koja upravo stasa u Grčkoj, vladati i mijenjati postojeće stanje, tek ćemo vidjeti. SYRIZA hrabro najavljuje uništenje grčke oligarhije i ispunjenje svih predizbornih očekivanja. No, dolaskom prve anti-establišment Vlade na čelo jedne europske države, mora doći i do promjene podjednako ustaljene vanjske politike koja se zadnjih godina srozala isključivo na naraciju izvještaja američkog State departmenta.
SYRIZA je na vlasti, kakav će stav nova grčka Vlada sada zauzeti po pitanju najvažnijih vanjskopolitičkih pitanja, naročito onih vezanih uz samu Europu, odnosno sukobu na istoku Ukrajine i stavu prema Rusiji?
Hoće li SYRIZA prodrmati scenu i na ovom području? Sudeći prema već ranije istaknutim stavovima i porukama, hoće, poprilično.
Pogledajmo kao prvo kako su članovi SYRIZA-e do sada glasali u Europskom parlamentu kada je riječ o vanjskopolitičkim rezolucijama vezanima uz Rusiju. Glasali su protiv EU sporazuma s Ukrajinom, a apstinirali su za vrijeme glasanja kada je riječ o Gruziji i Moldaviji. Nadalje, apstinirali su i za vrijeme glasanja o rezoluciji kojom se osuđuje zatvaranje jednog ruskog centra za ljudska prava.
Nadalje, članovi SYRIZA-e glasali su protiv dvije novije rezolucije koje pozivaju na dodatne sankcije prema Rusiji te u kojima se Rusija osuđuje zbog poteza u Ukrajini i aneksije Krima. Čak i relativno "blaga" rezolucija kojom se obnavlja EU-ukrajinska suradnja u znanosti i tehnologiji odbačena je od strane SYRIZA-inih europarlamentaraca.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
