Sirijska vojska objavila je sinoć izjavu u kojoj se ističe kako je izbijanje sukoba u gradu Hasaka na sjeveroistoku Sirije rezultat pokušaja kurdskih snaga da preuzmu grad. Nadalje, navode kako će svaki idući pokušaj takve vrste ponovno biti suočen sa silom.
Podsjetimo, sirijska vojska izvela je nekoliko zračnih napada na položaje sirijskih Kurda u gradu Hasaka, no, pritom su bombardirali lokacije na kojima su se - tvrde iz američkog Pentagona - nalazile i američke specijalne snage (koje su prisutne među kurdskim borcima).
Američke snage reagirale su na način da su poslale nekoliko svojih lovaca iznad Hasake, no do tada su sirijski zrakoplovi već napustili prostor.
To zapravo znači da se jučer umalo desio prvi direktan sukob američkih i sirijskih zračnih snaga. Možda je kakvih direktnih sukoba do sada već i bilo, ali ništa od toga nikada nije objavljeno u javnosti od bilo koje strane.
Kada uzmemo u obzir da je američka vojna intervencija u Siriji započela prije gotovo dvije godine (22. rujna 2014.) zapravo je pravo čudo da još uvijek nije došlo do sukoba između njihovih i sirijskih snaga. To je dokaz ogromne suzdržanosti s obje strane, ali i činjenice da su obje strane itekako svjesne sunovrata i velike eskalacije koja bi se vrlo lako mogla desiti po prvom sudaru.
Valja podsjetiti na neke osnovne činjenice - bez obzira koliko je sav normalan svijet ujedinjen u borbi protiv islamo-fašističke genocidne organizacije ISIL, to nije niti ne može biti argument za eliminaciju međunarodnog prava i osnovnih povelja koje drže svijet na okupu. Drugim riječima - SAD je od početka intervencije na prostoru Sirije ilegalno. Nikada nisu (a mogli su i trebali su) zatražili dopuštenje sirijskih vlasti za pokretanjem svoje anti-ISIL operacije.
Iz pravne perspektive američke snage u Siriji su osvajačka agresivna snaga protiv kojih Sirija ima legitimno pravo upotrijebiti silu, a ne obrnuto. No, pošto je svijet još uvijek postavljen prema načelima međunarodnog imperijalizma, a ne međunarodnog prava, imamo situaciju da SAD, u tuđoj zemlji, direktno prijeti silom snagama te zemlje koja upravo brani kontrolu nad jednim od važnijih gradova na svom teritoriju od preuzimanja od strane pobunjeničkih skupina.
Dakako, ništa novo, istu stvar SAD su napravili i u Libiji samo se tamo nisu nimalo libili udariti svom snagom po legitimnoj vojsci jer toj legitimnoj vojsci baš nitko nije priskočio u pomoć.
U slučaju Sirije u njenom zračnom prostoru lete i ruski vojni zrakoplovi, ali oni su tu legitimno stigli na poziv sirijskih vlasti. Rusija nije tu samo kako bi se borila protiv ISIL-a, jer nije samo zbog toga pozvana - Damask je uputio jasnu poruku u Moskvu koja bi se ukratko mogla sažeti s "dođite, spašavajte!" - što je Rusija i učinila otprilike godinu dana nakon SAD-a, 30. rujna 2015. Ako se trend nastavi, možemo nagađati tko će se pak direktno uključiti u ovaj kaotični rat u rujnu 2016., Iran? Kina? Turska? Jordan? Saudijska Arabija? Izrael? Netko drugi?
No, takvim spekulacijama se nećemo sada baviti, i aktualnih aktera je već sasvim dovoljno. Ono što je bitno naglasiti kako je Rusija ovdje da bi zaštitila sirijsku strukturu od raspadanja, a to ne može učiniti ako neka strana sila direktno nju napada. To pak znači da SAD može prijetiti, ali će dobro razmisliti prije nego će se zaista upustiti u direktan sukob sa sirijskim snagama.
Svaka čast SAD-u što nakon svih "Assad mora otići" čak dvije godine nisu krenuli u napad na njegovu vojsku, ali do kada ta suzdržanost može, s obje strane, preživjeti? Ponekad, u ovakvim sukobima, sudari se nameću sami od sebe i sva suzdržanost svijeta ne može ih izbjeći.
SAD su odlučili integrirati svoje kopnene snage - pripadnike specijalnih snaga - među kurdske borce, navodno kako bi im pomogli u borbi protiv ISIL-a. Nema sumnje da su odradili zaista dobar posao jer nakon što su se uključili koordinacijski i sa zračnom potporom na njihovoj strani Kurdi su zaista postali respektabilna anti-ISIL snaga, vjerojatno najbolja kopnena anti-ISIL snaga na cijelom Bliskom istoku.
No, koliko dugo SAD može odolijevati ideji da tu dobro uvježbanu skupinu okrenu protiv svog primarnog neprijatelja Assada i njegovih snaga? Dakako, nije ni da bi Kurde trebalo puno nagovarati - oni su svjesni da samo uz američku pomoć mogu ostvariti svoj tisućljetni san o nezavisnoj državi (Zapadna suradnja već je ostvarila fragment tog sna na prostoru Iračkog Kurdistana).
Stvari se kompliciraju, ali komplicirane su već godinama - svi već jako dugo vremena znaju da će Kurdi postati nerješiv faktor u ovoj situaciji, odnosno da će se nešto s njima u glavnoj ulozi desiti čim zamah ISIL-a oslabi.
Treba jasno definirati situaciju - jedna stvar je nezavisni Sirijski Kurdistan (ili Rojava, odnosno Zapadni Kurdistan) izgrađen na često isticanim idealima direktne demokracije od strane kurdskih ljevičarskih aktivista, a druga stvar je Sirijski Kurdistan izgrađen kao američka marioneta, geopolitička para-država koju će Washington voditi na temelju hladnoratovske logike "ako Rusija ima bazu u Siriju, imati ćemo je mi!".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
