Tijekom današnjeg dana u Moskvi je održana velika vojna parada povodom 70. obljetnice pobjede nad nacističkim snagama u Drugom svjetskom ratu.
Nacistička Njemačka je kapitulirala uvelike zahvaljujući porazu na Istočnoj fronti, odnosno na prostoru tadašnjeg SSSR-a. Bio je to rat čiju nam je magnitudu i dan danas iznimno teško shvatiti, unatoč činjenici da smo od Drugog svjetskog rata imali brojne manje i veće ratove, a neki od naročito ubojitih ratova vode se i danas.
Drugi svjetski rat trajao je od 1939. do 1945. Najveći rat današnjice je rat u Siriji koji je u fokusu vanjskopolitičkih zbivanja. U Sirijskom ratu od 2011. do danas ubijeno je preko 200,000 ljudi. Riječ je o iznimno brutalnom ratu i to nitko ne može poreći. No, mada je svaka smrt tragedija, zanimljivo je osvrnuti se na šturu brojku da bismo dobili dojam što je zapravo bio Drugi svjetski rat.
U sličnom vremenskom periodu od nekoliko godina u Drugom svjetskom ratu poginulo je, ovisno o procjenama, između 50 i 80 milijuna ljudi. To su gotovo nezamislivi ljudski gubici.
Ljudi su ginuli diljem svijeta, no negdje se ipak ginulo znatno više. Taj Istočni front kojeg spominjemo, prostor na kojem je moćna i naizgled nezaustavljiva njemačka vojska polomila zube, bio je pravi pakao na zemlji.
Sovjetski Savez dao je najveći doprinos borbi protiv fašizma, bez imalo dvojbe. Izgubili su između 25 i 30 milijuna ljudi (uključujući rat i popratne pojave kao što su glad i bolest). U usporedbi, Britanija i SAD, Zapadne sile koje vole povijest krojiti na način da one ispadnu glavne sile koje su zaustavile nacističku Njemačku, izgubile su svako po otprilike 450 tisuća ljudi - i to su strašni gubici, no neusporedivo manji s desecima milijuna ubijenih Sovjeta.
Drugi svjetski rat gutao je ljude. Na prostoru Kine nestalo je u tih par godina između 15 i 20 milijuna ljudi. Po postotku izgubljene populacije u samom vrhu su, osim SSSSR-a (oko 13%), Poljska, u kojoj je nestalo oko 16% populacije, ali i ondašnja Jugoslavija na čijem je prostoru poginulo između 1 i 1,7 milijuna ljudi, odnosno između 7 i 11% ukupne populacije Jugoslavije.
No, sovjetski gubici su daleko najveći. Oko 10 milijuna sovjetskih vojnika dalo je svoj život za borbu protiv nacizma. Na prostoru SSSR-a vodila se i najveća bitka u Drugom svjetskom ratu, ali ujedno i najveća bitka u cijeloj ljudskoj povijesti - bitka za grad Staljingrad, današnji Volgograd. Samo u toj jednoj bitci ubijeno je oko milijun ljudi.
Bitka za Staljingrad bila je jedna od odlučujućih, jedna od onih koja će okrenuti tijek ratovanja. U nezamislivim uvjetima sovjetska vojska uspjela je tamo zaustaviti agresora te krenuti u ofenzivu. U konačnici su ušli i u Berlin, Hitler je počinuo samoubojstvo, a Njemačka je kapitulirala.
No, odmah nakon Drugog svjetskog rata krenuo je Hladni rat, odnosno veliko rivalstvo između SSSR-a i SAD-a. Isto je tek naizgled prestalo raspadom SSSR-a početkom 90-ih. Danas vidimo kako je Hladni rat još uvijek ovdje - odnosi između Rusije i SAD-a na najnižim su razinama otkako se raspao SSSR.
Rusiju, koja je danas višestranačka kapitalistička zemlja i kao takva ima malo veze s ondašnjim socijalističkim SSSR-om, se na Zapadu sada smatra najvećim rivalom i geopolitičkim neprijateljem. Teško da će se te tenzije smanjiti u vremenima koja dolaze, štoviše, za očekivati je da će tenzije biti sve veće i veće jer nije ovdje stvar samo Ukrajine ili Sirije (zemalja koje su na svojim leđima osjetile što znači biti u fokusu ovog velikog rivalstva) - da se današnji sukobi i završe nekakvim diplomatskim i političkim rješenjem, ovo rivalstvo će nastaviti, negdje, možda u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, možda i na Balkanu (što je, nažalost, sve izvjesnije).
Zbog tog rivalstva se, nažalost, umanjuje povijesna zasluga sovjetske vojske koja je - složiti će se povjesničari iz cijelog spektra - ipak spasila Europu od fašizma i nacizma. Ta sovjetska vojska uvelike je omogućila da danas imamo Europu kakvu imamo - nije savršena, ali je kudikamo bolja nego pod nacističkim anti-ljudskim režimom.
Da li je na snazi povijesni revizionizam? Itekako, čak i onda kada se odvija u "tihom" obliku - počevši od hollywoodskih filmova koji američku vojsku prikazuju osloboditeljima Europe od nacizma. Da ne bi bilo zabune, nitko ne poriče zasluge i žrtve američkog vojnika koji je uvelike pridonio padu zloglasnog Trećeg rajha, no važnost mora biti određena na temelju povijesnih činjenica.
Zapravo, cijela priča oko toga koja je vojska bila važnija u slomu nacizma je pogrešna. Da, mora se znati da je nacizam slomljen na prostoru Istočnog fronta i mora se znati da je sovjetski danak slobodi Europe bio daleko najveći. No, savezništvo iz Drugog svjetskog rata moralo bi prije svega biti pozitivna točka na koju se treba stalno vraćati, naročito u današnje vrijeme rastućih tenzija.
Saveznici u Drugom svjetskom ratu ostavili su po strani svoje različitosti kako bi se zajedno borili protiv puno većeg zla i opasnosti koja prijeti svima. Kapitalistička Amerika i socijalistički Sovjetski Savez bili su tada saveznici i svijet nije morao brinuti oko Hladnog rata. Ako su tada, ideološki oprečne zemlje, mogle stajati rame uz rame, zašto to danas nisu u stanju učiniti Rusija i SAD, sada kada su njihove razlike daleko manje?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
