Kada uđete u dućan, npr. u Zagrebu i želite na blagajni platiti neki mali artikl, recimo žvakaće, možete to učiniti s kovanicama. Recimo da Vaša žvakaća guma košta tek nekoliko kuna - blagajniku ili blagajnici dajete kovanicu, mislite da je riječ o kovanici od 5 kn, napipali ste je u onom malom džepiću u Vašem novčaniku.
No, nažalost osoba na blagajni poručuje Vam kako ne može obaviti ovu transakciju, naime, ono što ste joj dali nije bila kovanica od 5 kuna već kovanica od 200 mađarskih forinti. Izgleda kako Vam je mađarska kovanica ostala u novčaniku od prošlog vikenda kada ste si priuštili jedno kraće putovanje do Budimpešte.
Ispričavate se i vadite pravih 5 kuna, ovog puta pazeći da je na kovanici zaista mrki medo u pokretu.
Izlazite iz dućana, sretno žvačući svoju zašećerenu poslasticu, no ipak Vas nešto mući... onako teoretski. Zašto osoba na blagajni nije uzela Vaših 200 forinti? Kovanica je slične veličine, težine... Što je to toliko esencijalno drugačije između jedne i druge kovanice kada su naizgled tako slične?
Dakako, kovanice imaju različitu vrijednost, tako najzad na njima i piše. Vjerujemo da imaju takvu vrijednost, jer tako nam je rečeno - svi tako tvrde, vrijednost je između nas i prešutno to prihvaćamo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
