Kada uđete u dućan, npr. u Zagrebu i želite na blagajni platiti neki mali artikl, recimo žvakaće, možete to učiniti s kovanicama. Recimo da Vaša žvakaća guma košta tek nekoliko kuna - blagajniku ili blagajnici dajete kovanicu, mislite da je riječ o kovanici od 5 kn, napipali ste je u onom malom džepiću u Vašem novčaniku.
No, nažalost osoba na blagajni poručuje Vam kako ne može obaviti ovu transakciju, naime, ono što ste joj dali nije bila kovanica od 5 kuna već kovanica od 200 mađarskih forinti. Izgleda kako Vam je mađarska kovanica ostala u novčaniku od prošlog vikenda kada ste si priuštili jedno kraće putovanje do Budimpešte.
Ispričavate se i vadite pravih 5 kuna, ovog puta pazeći da je na kovanici zaista mrki medo u pokretu.
Izlazite iz dućana, sretno žvačući svoju zašećerenu poslasticu, no ipak Vas nešto mući... onako teoretski. Zašto osoba na blagajni nije uzela Vaših 200 forinti? Kovanica je slične veličine, težine... Što je to toliko esencijalno drugačije između jedne i druge kovanice kada su naizgled tako slične?
Dakako, kovanice imaju različitu vrijednost, tako najzad na njima i piše. Vjerujemo da imaju takvu vrijednost, jer tako nam je rečeno - svi tako tvrde, vrijednost je između nas i prešutno to prihvaćamo.
No, prihvaćajući ovo sada već kao činjenicu, žvačete i razmišljate dalje. Tada Vam na pamet padne - pa 200 forinti, ako se vodimo današnjim tečajem, zapravo ima gotovo jednaku vrijednost kao i 5 kuna (4,86 kn). Zašto onda na blagajni jednostavno nismo mogli platiti s našom kovanicom od 200 forinti?
Zato jer nam na blagajni ne bi željeli uzeti tu kovanicu - kažu da to nije pravna valuta za trgovanje kod njih. Zašto pak nije? Zato jer nije - tako takav sistem vlada.
5 kuna i 200 forinti No, dobro, ne želite se zamarati sada s tom, još jednom preprekom. Da vidimo radije što možemo sada učiniti s tom kovanicom od 200 forinti. Da je možda odnesemo u banku? Hoće li nam na šalteru dati tih 5 kuna, odnosno 4,86, koliko 200 forinti zapravo vrijedi u protuvrijednosti? Mislite da bi trebali, ali vjerojatno neće. Zašto? Zato jer u banci postoji nešto što se zove transakcijski trošak, a razmjena tako malog iznosa značila bi toliki transakcijski trošak da na kraju ne bi imali ništa.
O čemu ovdje zapravo govorimo? Govorimo o dva fundamentalna principa na kojima počiva cijeli monetarni sistem kojeg poznajemo: povjerenje i učinkovitost.
U gornjem primjeru pokazali smo odmah na početku što znači povjerenje - moramo vjerovati, i Vi, i osoba na blagajni, i zaposlenik u banci, i Vaš šef, i svi ljudi oko Vas - da novac kojime raspolažemo ima vrijednost. Da, umislili smo si to, kolektivno, i sada živimo i postojimo u kontekstu te iluzije.
Kada ne bi bilo povjerenja, zašto bi itko ikada primao komade iscrtanih papira ili komade izrezbarene kovine za nešto konkretno, bilo da se radi o žvakačama koje su Vam drage, o cijelom ručku ili o novom automobilu?
Fizički novac nema baš nikakvu vrijednost sam po sebi. Ako kojim slučajem završite na pustom otoku s aktovkom punom papirnatog novca, i ako nakon nekog vremena shvatite da pomoć po Vas očito ne stiže, taj isti novac možete koristiti jedino eventualno, da prostite na izrazu, kao WC papir. Drugim riječima, vrijednost svog tog novca naglo je iščezla i sada vrijedi tek nešto malo više od lista s drveća.
Povjerenje je, dakle, jedan od dva fundamentalna principa novca. Danas to povjerenje postoji u cijelom svijetu koji se nalazi u okvirima dominantne civilizacije. Ako pak naletite na neko pleme duboko u prašumi, koje nije imalo još kontakta s ostatkom dominantne civilizacije, teško ćete ih uvjeriti u vrijednost Vašeg novca. Povjerenja kod njih neće biti.
Dakako, povjerenje se nije gradilo preko noći. Novac, povjerenje prema novcu, s nama je već jako dugi niz godina, nekoliko tisuća godina.
Druga fundamentalna komponenta novca, uz povjerenje, je njegova učinkovitost. Što je pak učinkovitost novca? To je svojstvo smanjenja transakcijskog troška - istog onog zbog kojeg Vam se nije isplatilo otići u banku i mijenjati Vašu kovanicu od 200 forinti za kune.
Recimo to ovako - sva evolucija novca, od robne razmjene, zlata i srebra, do novca koji je bio certifikat za vrijedne kovine, fiat novca, vodila se kako bi se povećala učinkovitost novca.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.