Otkako je heuristički programiran algoritamski kompjutor poznat kao HAL postao simbolom opasnosti umjetne inteligencije u kultnom filmu Arthura C. Clarkea i Stanley Kubricka 2001: Odiseja u svemiru, postavlja se pitanje odnosa čovjeka i stroja te mogućnosti računala u razvijanju algoritama koji mogu pomoći ili uništiti svijet. To se odnosi i na svijet politike jer su tijekom povijesti mnogi kandidati za političke dužnosti promišljali kako osigurati glasove i održati poštene izbore. Većinom su svi ti pokušaji završili nekom vrstom podmićivanja glasova ili doslovnog kucanja od vrata do vrata, oslanjajući se prije svega na instinkt. Danas predizborne kampanje imaju sposobnost prikupljanja golemog broja podataka kako bi se stvorili mikrociljevi i specifične kategorije glasača. Prema njima se potom razvija poruka na koju će posebno dobro rezonirati. Cijeli novi PR je napravljen na temelju toga, koji se prvi puta počeo koristiti na američkim predsjedničkim izborima 2008. i uspješno ponovljen na izbornim ciklusima 2012. i 2016.
Političari su zadovoljni, računalni stručnjaci sretni. No, pitanje je koliko taj pristup odgovara razvoju demokracije. Postoje dokazi koji upućuju da su tehnologije s umjetnom inteligencijom sustavno zloupotrebljavane za manipuliranje građanima prilikom izbora. Ta tehnologija proizvodi nevjerojatne propagandne alate koji se šalju na slobodno tržište s ciljem uvođenja kontrole razmišljanja i govora. Takav je svijet sada prisutan u našoj svakidašnjici, na našim laptopima i pametnim telefonima. Oni su poprište bitke u kojoj se bore nacionalne države i ideologije koristeći građane. Dobitak se nalazi u dijeljenju statusa po društvenim mrežama, razgovorima, mislima i djelovanjima. Naši glasovi, koji bi trebali biti glasovi svjesnih i odgovornih građana, ovise o algoritmima na Twitteru, Googleu i Facebooku.
Danas je postalo sasvim jasno da je manipulacija informacijskom strukturom način manipulacije stvarnošću. Alternativa takvom shvaćanju razvoja događaja jest vikanje kako je nešto 'fake news', ali onda sustav okrene javno mnijenje protiv takvog mišljenja i stvori ridikula, kao što se to dogodilo Donaldu Trumpu. Možda nismo još u alternativnoj stvarnosti gdje stvarne vijesti postaju lažne vijesti, ali nismo daleko od toga. Na Twitteru, primjerice, stvara se nova transnacionalna bojišnica u kojoj se može prepoznati proročanstvo velikog teoretičara informacija Marshalla McLuhaba da će Treći svjetski rat biti gerilski informacijski rat, u kojemu neće biti razlike između vojske i građana.
Najuspješniji oblik manipulacije je korištenje političkih botova koji šire ideološku propagandu i lažne vijesti po društvenim mrežama. Bot je skraćeni naziv za robota, u značenju računalnog programa koji se izvršava samostalno, odnosno uključuje umjetnu inteligenciju. Radi se o softverskim agentima koji se integriraju s mrežnim servisima namijenjenim ljudima kao da su i oni sami ljudi. Drugim riječima, možete dobiti poruku od botova na servisima čavrljanja (chat) ili trenutnih razmjena obavijesti, prilikom kojih dobivate pisane i verbalne odgovore na mnoga vaša pitanja: vremenskoj prognozi, o sportskim rezultatima, o poštanskim ili telefonskim brojevima, o tečajevima valuta, o voznim redovima ili redovima letenja, o nuđenim proizvodima i uslugama određene vrste, uspoređuju cijene i uvjete prodaje, najma ili isporuke, pronalaze optimalne kombinacije proizvoda i/ili usluga, primjerice, u industriji putovanja i u turizmu, itd.
Politički botovi su programirani za agresivno širenje stranačkih političkih poruka koji pružaju iluziju kako neke političke opcije, mahom one radikalne ili ekstremne, imaju veliku potporu javnosti. Sve se više širi ova taktika koja pokušava oblikovati javno mnijenje i stvoriti lažan politički osjećaj.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
