Oman je igrao važnu ulogu u podržavanju napora na posredovanju od početka sukoba u Jemenu. Prijateljski odnosi zemlje sa Saudijskom Arabijom, Ansar Allahom, Iranom i ostalim jemenskim i međunarodnim dionicima sukoba omogućili su mu da olakša pregovore na način koji malo koja druga država može ili želi realizirati. To se događa u kontekstu utvrđene povijesti Omana u pokušaju dovođenja sukobljenih strana iz neposrednog zapadnog susjeda za stol u kritičnim trenucima. Ti su napori ponovno reaktivirani početkom 2021. olakšavanjem pregovora između zaraćenih strana u trenutnom sukobu i međunarodnih predstavnika u Muscatu. Da bi se bolje razumjele motivacije ovih nedavnih pokušaja, potrebno je sveobuhvatnije ispitivanje prioriteta i interesa sultanata u Jemenu u širem kontekstu Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC), kao i u postizanju održive mirovne nagodbe za Jemen.
U usporedbi s glavnim vanjskim čimbenicima u Jemenu, naime Iranom, Saudijskom Arabijom i UAE-ima, utjecaj Omana u zemlji uglavnom je ograničen relativno ograničenom financijskom i vojnom imovinom, geografskom blizinom sukoba, vanjskopolitičkim idealima i, možda najvažnije, njegov sve izazovniji zadatak delikatno uravnotežiti odnose sa SAD-om, Iranom i GCC-om. U skladu s tradicionalnim omanskim vanjskopolitičkim načelima neuplitanja i političke neutralnosti, nije bilo iznenađujuće da je Oman jedina država članica GCC-a koja se nije pridružila vojnoj intervenciji koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije u Jemenu - pokrenutoj 26. ožujka 2015. - kojom je ponovno uspostavljena vlada svrgnutog jemenskog predsjednika Abd-Rabbua Mansoura Hadija i koja nastoji poraziti milicije Houthija, koje su preuzele kontrolu nad Sanom, Adenom i većim dijelom sjevernog Jemena. Iako je kampanja Saudijske Arabije dobila široku regionalnu potporu, Oman je prekinuo konsenzus GCC-a odbivši vojno intervenirati u Jemenu i pozivajući na trenutni kraj neprijateljstava. Štoviše, Oman je 24. travnja 2015. predstavio mirovni plan od sedam točaka za Jemen, koji je tražio povlačenje Hutija iz svih jemenskih gradova, obnovu Hadijeve vlade, prijevremene izbore koji uključuju pretvaranje Hutija u političku stranku i jemensko pristupanje GCC. Saudijska Arabija odbila je prijedloge Omana, a Muscat je i dalje glasan kritičar rata u Jemenu, pozivajući na političko rješenje sukoba. Iako su Hutiji podržavali mirovne uvjete koje je predložio Oman, koalicija predvođena Saudijskom Arabijom odbila je pregovore, istovremeno se zalažući za brzu vojnu pobjedu. Međutim, sa sukobom koji ulazi u pat situaciju i kad se Hutiji zacementiraju na sjeveru Jemena, malo je vjerojatno da će pristati na vojno povlačenje. S druge strane, koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije možda je spremnija na kompromise kako bi se izvukla iz dugotrajnog i skupog sukoba. Dovodeći dvije strane za pregovarački stol, Muscat namjerava poticati dijalog, deeskalirati napetosti i na kraju doći do političkog rješenja za okončanje rata.
Oman je posljednjih mjeseci pojačao napore kako bi potaknuo zaraćene strane u susjednom Jemenu da traže mir. Muscat je zauzet diplomatskim prometom usmjerenim na pronalaženje načina da se okonča šestogodišnji rat u Jemenu. I specijalni izaslanik UN-a Martin Griffiths i američki specijalni izaslanik Tim Lenderking premještaju se između Muscata, Rijada i Adena otkako je Saudijska Arabija predložila svoju mirovnu inicijativu. Sultanat je pozdravio inicijativu koju je Saudijska Arabija najavila 22. ožujka 2021. za postizanje političkog rješenja za krizu u Jemenskoj Republici. Oman je ustvrdio da će nastaviti surađivati sa Saudijskom Arabijom, UN-om i dotičnim jemenskim strankama kako bi postigao političku nagodbu koja će vratiti jemensku sigurnost i stabilnost i uspostaviti mir u regiji.
Službeni posjet saudijskog ministra vanjskih poslova princa Faisal bin Farana Muscatu 24. veljače 2021. nagovijestio je potencijalni pomak u stavu Saudijske Arabije o sukobu, usred izvještaja da će Rijad tražiti napore Omana za posredovanje. Posjet Bin Farhana uslijedio je sastankom u Muscatu 26. veljače između Lenderkinga, omanskog ministra vanjskih poslova Badr al-Busaidija i glavnog pregovarača Hutija Mohammeda Abdulsalama. Rješavanje jemenskog sukoba glavni je prioritet vanjske politike i nacionalne sigurnosti Omana i značilo bi veliki vanjskopolitički trijumf novog sultana Haithama bin Tariqa.
U pogledu svog pragmatičnog realizma, Muscat je dobro svjestan da se ne može natjecati s tvrdom snagom svojih regionalnih susjeda, naime s ogromnim financijskim resursima Saudijske Arabije i UAE ili vojnim sposobnostima Irana. Štoviše, vodstvo Omana prepoznaje da se plemenska priroda jemenskog političkog razdora ne može riješiti vojnim sredstvima. Stoga je opseg omanskog sudjelovanja u Jemenu ograničen diplomatskom dilemom uravnoteženja odnosa s Rijadom i Teheranom. Oman je svjestan da je jemenski sukob višestruk i da nadilazi lokalne podjele, posebno uzimajući u obzir njegovu povijest s marksistički orijentiranom jemenskom strankom PDRY i sudjelovanjem PDRY-a u pobuni Dhofar. Uključenost stranih aktera u unutarnju borbu Jemena nije ništa novo, a stav Omana o Jemenu desetljećima ostaje relativno nepromijenjen.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.