Sutra u Australiji započinje još jedan G20 summit te mnogi prognoziraju kako će aktualna Ukrajinska kriza ponovno biti centralna tema. Na summitu će biti nazočni ruski predsjednik Vladimir Putin i Zapadni lideri koji tvrde kako se Rusija i dalje upliće u konflikt na istoku Ukrajine.
Nadalje, summit dolazi u vrijeme kada su Kijev, ali i NATO, optužili Rusiju za nove upade preko ukrajinske granice. U optužbama se tvrdi kako su ruski vojnici prešli granicu s ciljem jačanja pobunjeničkih snaga u Donjecku i Lugansku. Moskva takve optužbe odbacuje, naziva ih "neutemeljenima", no izgleda kako se nešto ipak dešava na istoku Ukrajine. Dojam se stječe kako se obje strane pripremaju na potencijalnu novu eskalaciju oružanog sukoba, a mirovni sporazum potpisan u Minsku 5. rujna izgleda pred raspadom.
Ukrajina tvrdi kako Rusija preko granice pobunjenicima šalje pojačanje u oružju i ljudstvu. Pojedini Zapadni lideri žestoko su reagirali na ove tvrdnje, kao britanski premijer David Cameron koji je danas izjavio kako su ruski potezi "nedopustivi" te je sugerirao kako bi SAD i Europska Unija mogli uvesti dodatne sankcije Rusiji.
Dakako, Britanija i SAD su vjerojatno spremne na takve poteze, no ostatak Europe već osjeća posljedice unakrsnih sankcija prema Rusiji te će biti teško dobiti njihov pristanak, osim ako stvari na istoku Ukrajine zaista ne izmaknu kontroli. Prema nekima opasnost je ovog puta još i veća nego tijekom posljednjih mjeseci sukoba u kojem je ubijeno preko 4,000 osoba. Stječe se dojam da bi konfrontacija između Rusije i Ukrajine mogla biti "direktnija".
Ruski predsjednik Vladimir Putin komentirao je u velikom intervjuu za medije sutrašnji početak G20 summita. Pritom je kritizirao Zapadne sankcije ističući kako se njima krši međunarodni zakon te osnovna ideja suradnje između razvijenih G20 zemalja. Također je upozorio na povezanost europske i ruske ekonomije, ističući primjerice kako preko 300,000 radnih mjesta u Njemačkoj direktno ovisi o suradnji s Rusijom.
Može li jedan Berlin samo na temelju tvrdnji iz Kijeva ugroziti stotine tisuća radnih mjesta u svojoj zemlji? Logika nalaže da ne može, no političke prilike u današnjoj Europi često opovrgavaju logiku.
Pogledajmo na trenutak samo prvi val sankcija prema Rusiji. Te sankcije nisu uvedene nakon konkretnog ruskog poteza već dolaze neposredno nakon tragedije malezijskog putničkog zrakoplova MH17. Nakon što je zrakoplov srušen iznad istočne Ukrajine, iznad ratne zone, za odgovornost se proziva direktno Rusiju te ubrzo slijede sankcije.
Teško je ne pitati se što bi bilo da se tragedija nije desila? Na temelju kojeg povoda bi se sankcije tada uvele? Imajući to u vidu, nije čudo da mnogi propitkuju uzroke ove tragedije. Da, optužbe su uperene protiv Rusije, ali iste proizlaze ponajviše iz čiste veličine i dominacije Zapadnih medija koji su od prvog dana ignorirali čak i teoretsku mogućnost da zrakoplov nisu srušili pobunjenici (tzv. "pro-ruski" pobunjenici) već možda druga strana.
Istraga je još u tijeku, a mogućnost alternativnog uzroka pada zrakoplova (npr. da je pogođen iz zraka) nije nikada odbačena, bar ne u izvještajima istražne komisije, ali u politički nabijenim medijskim izvještajima krivac može biti samo jedan - Rusija.
Nakon što se Rusiju optužilo, bez dokaza, počelo se s uvođenjem sankcija. Pojedine centralne i istočne EU članice protivile su se sankcijama, ali nakon pada MH17 usta su im bila zatvorena i više se nitko nije usudio buniti. Rušenje zrakoplova je bila velika tragedija i tko god da ga je srušio morao bi odgovarati, ali nemoguće je ne primijetiti da je ova tragedija politički stigla u najboljem mogućem trenutku za one koji su tražili načine kako da prisile kompletnu EU da se krene s anti-ruskom politikom.
Nije riječ o iznimno snažnim sankcijama - one najsnažnije, ekonomske, još uvijek nisu nametnute. No, nema sumnje kako Rusija već i sada osjeća udarac ovih poteza jer u ekonomiji koja je toliko povezana i izgrađena na osjećaju povjerenja stranih investitora, svaki anti-ruski potez, makar bio samo i simboličan, utjecati će na rusku ekonomiju u negativnom smislu.
Anti-ruska retorika je u medijima zaista dobila krila od početka godine, a jača zapravo već nekoliko godina. Točnije, Putin je postao "babaroga" u trenutku kada se javno počeo protiviti "smjeni režima" u Siriji osuđujući raniju NATO agresiju na Libiju. Tada kreće medijski napad na Rusiju i rusko vodstvo što zapravo pokazuje da je stvar sinkronizirana uz vanjskopolitička događanja.
Nije teško argumentirati te činjenice, naročito ako se uzme u obzir da su pojedini grijesi ruskog vodstva možda bili još i izraženiji godinama prije no što je Rusija postala, ili barem odlučila pokušati postati, neka vrsta geopolitičke kočnice, kako u Europi, tako i na Bliskom istoku.
Licemjerno je probleme prešućivati, držati ih u ladici i koristiti kao artiljeriju u trenutku kada se za to stvori potreba. Danas se tako uvelike piše o svim problemima ljudskih prava u Rusiji, od slobode medija pa nadalje. No, ovo nisu nikakvi novi problemi, a Vladimir Putin je na vlasti (na ovoj ili onoj funkciji) već 14 godina.
Vrlo sličnu stvar imamo danas kada je riječ o Turskoj gdje svi znaju tko i što je turski predsjednik Erdogan i kolikom brzinom dolazi do opadanja statusa ljudskih prava u Turskoj pod njegovim vodstvom. No, nitko se ne trudi previše eksponirati ove činjenice jer je Turska još uvijek vrlo dobar saveznik, politički se uklapa u aktualne šire planove. Danas ili sutra, kada dođe do novih zaokreta, čitati ćemo sve o turskim problemima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
