Nakon što se mislilo kako ne može biti gore u vladi Sjedinjenih Država nego što to jest, Donald Trump je još jednom zaprepastio svijet mijenjanjem svog savjetnika za nacionalnu sigurnost H.R. McMastera i na njegovo mjesto postavio najradikalnijeg američkog jastreba Johna Boltona. S obzirom da nema Rexa Tillersona, a James Mattis nema vremena baviti se politikantstvom, možemo bez odgađanja i promišljanja reći da je američka vlada u Sjedinjenim Državama savršen primjer radikalno desne ili krajnje desne pobjede. Umirovljeni general McMaster pokušao je doći do ušiju američkog predsjednika savjetovavši mu da se drži iranskog nuklearnog dogovora, da održava prisutnost u Afganistanu kao i američku predanost svojim saveznicima u NATO-u, a posljednje dane svoje dužnosti proveo je inzistirajući na pritiskivanju sjevernokorejskog režima i Rusije zbog prevelikog utjecaja u Bijeloj kući.
Umjesto njega dolazi osoba za koju se možemo ozbiljno pitati ima li zdrave pameti. Bolton je viši suradnik Američkog poduzetničkog instituta (American Enterprise Institute, AEI, konzervativni think tank u Washingtonu koji ističe ideje ograničene vlade, privatnog poduzetništva, individualne slobode i odgovornosti, jake i učinkovite obrane i vanjske politike, političke odgovornosti i otvorene rasprave), te viši savjetnik Freedom Capital Investment Managementa. Široj javnosti je poznat kao stalni komentator za Fox News Channel, glavni kanal vijesti konzervativnog usmjerenja. Ujedno je savjetnik u pravnoj tvrtki Kirkland & Ellis. Ujedno je uključen u rad raznih drugih politički konzervativnih think tankova i instituta, uključujući Židovski institut za pitanja nacionalne sigurnosti, Institut za dinamiku Istok-Zapad, National Rifle Association, Američki odbor za međunarodnu vjersku slobodu, Vijeće za nacionalnu politiku. U Institutu Gatestone, poznatom po snažnim provojnim rješenjima međunarodnih pitanja i islamofobičnim stavovima, Bolton je predsjednik.
U pogledu Irana, Bolton je najizravniji glas svih kojima je san bombardirati Iran. Tijekom velikih rasprava oko pokretanja nuklearnog dogovora s Iranom, Bolton je bio glasan u demoniziranju Irana i takvog dogovora, a najpoznatiji javni nastup je onaj u New York Timesu, gdje je svoje razmišljanje sveo na naziv 'Da se zaustavi iranska bomba, bombardirajte Iran' (To Stop Iran's Bomb, Bomb Iran). Samo vojna akcija, tvrdi Bolton, može ispuniti ono što treba učiniti da bi se spriječio Iran u razvoju atomske bombe. Ograničeni udari na poznate nuklearne komplekse mogu vratiti atomski razvoj zemlje na tri do pet godina unazad.
Nekad se mislilo kako je George W Bush krajnost u američkoj politici, ali se sada vidi kako je moguće ići dalje. Tada je Bush iza sebe imao potporu Europljana, ali sada Francuska, Velika Britanija i Njemačka pokreću razgovore kako bi uvjeriti Trumpa u potrebu očuvanja nuklearnog dogovora s Iranom, osobito nakon što je uz Boltona kao savjetnika postavljen i Mike Pompeo za ministra vanjskih poslova. Europljani su s pravom vidjeli njegovog prethodnika Rexa Tillersona kao glasa umjerenosti u Bijeloj kući, koji je zajedno s ministrom obrane Jamesom Mattisom utjecao na američkog predsjednika i natjerao ga na pragmatičnu poziciju prema Iranu. Pompeo je odmah po dolasku u State Department poručio europskim saveznicima da, ukoliko su ozbiljni u očuvanju nuklearnog dogovora, moraju žurno promisliti o promijeni svoje strategije.
Očito Tillerson nije uspio podržati europske prijatelje i približiti Trumpu ideju o dobroj suradnji s Teheranom. S druge strane, američki je predsjednik napomenuo kako se on i Pompeo slažu u mnogo toga. Pompeo je osobito kritičan spram Irana: oduvijek se odupirao nuklearnom dogovoru, podupire aktivnu promjenu vlasti u Teheranu te uporno odbija priznati kako bi rat s Iranom koštao Sjedinjene Države čitavo bogatstvo. S obzirom da je Pompeo sada na čelu američke diplomacije, Europljani će morati razgovarati s daleko težim sugovornikom, a otežavajuća je okolnost i što su Izraelci oduševljeno stali na stranu američkih jastrebova. U svom uobičajenom nediplomatskom i nekulturnom stavu, Trump se spustio na još nižu razinu od uobičajene, te je za vrijeme čestitke Noruza, tradicionalne proslave Nove godine Iranaca i drugih naroda Srednjeg istoka, obećavao kako će se suočiti s Iranom. To je kao da netko čestita američki Dan neovisnosti, a poslije dobrih želja najavi golemi udar na Sjedinjene Države.
S obzirom na američku neuračunljivost, Europljani su ti koji moraju uvjeriti Amerikance kako je fleksibilnost i prilagodba jedini dobar način – i jedini put – suradnje s Iranom. Koliko je Europa u tome sposobna, veliko je pitanje. Amerikanci su već počeli s brojnim ucjenama i prijetnjama, ali Europljani si ne mogu dopustiti da postanu sudionici u rušenju nuklearnog sporazuma. Zasad Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) opetovano potvrđuje kako se Iran u potpunosti drži dogovora i svojih obveza. Trump se uopće ne obazire na te činjenice, te stalno govori o prekidu dogovora, na što Teheran odmah odgovara kako će se i oni povući iz dogovora pod takvim uvjetima. Stoga je europska obveza da postroži svoje stavove i oteža Pompeu bilo kakav manevarski prostor za raskid nuklearnog ugovora. Tri europske zemlje koje su sudjelovale u pregovorima s Islamskom Republikom sada moraju zauzeti čvrsti zajednički stav i ne dopustiti Amerikancima da prekrše multilateralne pregovore unutar Vijeća sigurnosti UN-a. A ako će Trump ipak pokrenuti američki izlazak iz dogovora, onda će on morati preuzeti svu odgovornost.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
