Posljednjih nekoliko desetljeća kapitalizam se uspio nametnuti kao dominantan ekonomski sustav koji donosi napredak i razvoj. To se posebice odnosi na zemlje na Zapadu koje su u drugoj polovici 20. stoljeća doista ostvarile velik ekonomski razvoj. Od vremena Industrijske revolucije do danas kapitalizam se uspio nametnuti zahvaljujući karakteristikama kao što su privatno vlasništvo, slobodno tržište, tržišna konkurentnost, stvaranje više slojeva društva, ekonomska produktivnost i sl. Međutim, usprkos velikim probicima i rezultatima koje je kapitalizam postigao, npr. Sjedinjene Države su utemeljene na kapitalizmu, sustav ima velikih mana i nedostataka. Štoviše, upitno je koliko je kapitalizam dugoročno održiv.
Kapitalizam sve više ne uspijeva zadovoljiti potrebe običnih građana koji postaju siromašniji i nezadovoljniji pa sve veće mase stanovništva diljem svijeta pokušavaju pronaći alternativne socioekonomske modele. Jedan od njih je socijalizam. Socijalistički sustav koji dobro funkcionira uspijeva u potpunosti iskoristiti nacionalne resurse kroz središnji gospodarski plan, ima potporu naroda i radi za narod kojemu poboljšava svakodnevni život. Socijalizam može biti prava alternativa kapitalizmu koji ostvaruje skromne ili slabe rezultate. Zbog slabosti kapitalizma događaju se recesije i depresije, masovne nezaposlenosti, veliko siromaštvo, sve veća nejednakost između društvenih slojeva, velike društvene podjele u društvu, a prirodni resursi postaju sve ugroženiji. Jedan od nusprodukata kapitalizma su i klimatske promjene koje ozbiljno prijete cijelom svijetu. Uz sve nedostatke, socijalizam ima cijeli niz vrlina koje mu izvorno pripadaju te mogu stvoriti bolji svijet.
Prvi razlog za socijalizam je prekid s klasnim podjelama koje nagrizaju suvremeni svijet. Kapitalizam je najodgovorniji za podjelu društva na klase. Mali broj bogatih posjeduje veliko bogatstvo i sredstva ekonomske proizvodnje dok velika većina stanovništva radi kako bi preživjela. Manjinska elita sebi grabi najveći dio dobiti, a neelitna većina jedva preživljava. Socijalizmu je cilj ukidanje klasnih barijera i omogućavanje svojim slojevima stanovništva da mogu zasluženo, tj. u pravednoj mjeri uživati plodove svoga, često mukotrpnog, rada.
Drugi razlog za socijalizam je garancija socijalnih i ekonomskih prava. Socijalističke države poput Sovjetskog Saveza su osigurale svojim građanima obrazovanje, posao i plaću od koje se moglo živjeti kao i stanovanje. Uz to, obrazovanje, zdravstvo i briga od djeci bili su potpuno besplatni. Ta prava su u jezgri socijalizma za razliku od kapitalizma u čijoj su jezgri prava konkurencije. U kapitalizmu obrazovanje ovisi o platežnoj moći osobe koje se žele obrazovati, a nema nikakvih garancija da će osoba poslije pronaći posao, moći živjeti od posla i imati krov nad glavom. Bez novca nema ni medicinske njege ni lijekova. Sva ta prava bi država trebala osigurati svojim građanima kao univerzalna i neupitna. Zato je socijalizam daleko pravedniji od kapitalizma.
Demokracija se jako dobro može postići u socijalističkom okruženju pa je stoga upravo demokratičnost treći razlog za socijalizam. Demokracija u kapitalističkom sustavu je često kvazidemokracija ili poludemokracija zato što interesi radnika, seljaka i drugih zaposlenika nisu ispravno zaštićeni. Kapitalistička demokracija nije participativna. Izabrani predstavnici preferiraju interese velikih kompanija na štetu običnih radnika zato što su često političari izabrani na pozicije zahvaljujući sponzorstvu velikih tvrtki. Profit i moć su važniji političarima i gospodarstvenicima nego prava radnika. Stoga se može reći da kapitalistička demokracija završava dolaskom na radno mjesto. Socijalizam s druge strane nudi participativnu demokraciju u kojoj narod kolektivno sudjeluje u donošenju odluka i ima kontrolu nad gospodarstvom i radnim mjestima. Zaposlenici/birači putem rukovoditelja koje su sami izabrali mogu najbolje oblikovati upravljanje gospodarstvom i konkretnim tvrtkama.
Četvrti razlog za socijalizam je jednakopravnost pravosudnog sustava. U teoriji u kapitalističkom pravnom sustavu svi su ljudi jednaki pred zakonom, ali u praksi nepravde su značajne. Svima je dobro poznato etničko i rasno profiliranje osumnjičenih na Zapadu kao i diskriminacija cijelih manjinskih zajednica. Plaćanje jamčevina, smrtne kazne, loši uvjeti tijekom pritvora i zatvora u pravilu su rezervirani za siromašne. Istovremeno velike korporacije nekažnjivo skrivaju profit i vrše utaju poreza. Policija ne štiti narod već zapravo služi kao naoružana zaštita bahatim lihvarskim tvrtkama i kreditorima. Da policija doista štiti narod onda ne bi radila nasilne deložacije i žestoke nasrtaje zbog neplaćenih računa ili sitnih prekršaja. Veliki rade što hoće, a mali bivaju kažnjavani. U socijalizmu takve stvari se ne bi događale jer bi ukidanje klasnih i društvenih podjela osiguralo jednakost svih pred zakonom.
Velika peta prednost socijalizma je eliminiranje konkurencije kao osnovne točke na kojoj se temelji o(p)stanak na tržištu. Zapravo konkurencija u kapitalizmu odlučuje hoće li netko biti zaposlen i imati novca za život ili hoće li biti nezaposlen i jedva preživljavati. Srž kapitalizma je natjecanje ili kompeticija. Npr. kad je velika multinacionalna korporacija Walmart prije nekoliko godina objavila da traži 800 zaposlenika u Washingtonu čak 24 000 osoba se prijavilo za ta radna mjesta. Nezaposleno je ostalo njih 23 200. Što je bilo sa svakim od njih posebna je priča koju nitko ne priča. Neki od njih će se svakako zaposliti, a neki će i na sljedećem javnom natječaju ostati kratkih rukava. I onom sljedećem, itd. Slična stvar je i kod traženja stana, upisa na fakultet i sl. Natjecanje nikada ne prestaje. U velikoj mjeri osoba je onoliko konkurentna koliko ima novca. I oni "sretnici" koji su zaposleni trpe zbog diskriminacije poslodavaca koji se trude biti konkurentni na tržištu rezanjem troškova, a radnici će naravno biti prvi na udaru. Rezat će im se plaće, slobodni dani, pravo na bolovanje i druga prava. Dakle, kapitalizam se često temelji na tržišnoj pohlepi. Uvođenje socijalizma vratilo bi stanje u kojem su ljudi živjeli tisućama godina prije uspostave klasnog društva. Socijalizam odražava prirodno stanje u kojem se eliminira konkurencija, a sustav se temelji na solidarnosti, suradnji i interakciji s drugim članovima zajednice.
Šesti razlog za socijalizam je jednakost spolova. Ugnjetavanje i loš položaj žena u obitelji i društvu problem je star tisućama godina, a on se povećavao kako su društva postajala sve više hijerarhijski određena. Nepoštivanje i nejednak položaj ženske populacije potječe od (bogatih) muškaraca koji su bili dovoljno lukavi da za sebe prigrabe vlasništvo novca i imovine. Žene su zbog toga postale ovisne o svojim muževima. U kapitalizmu najčešće žene nemaju jednaka primanja - posebice na radnim mjestima u odgoju djece i brizi za kućanstvo. Žene ostaju nezaposlene nakon poroda, ili za vrijeme porodiljnog dopusta imaju iznimno niske naknade. Seksizam i spolna nejednakost kapitalistička su sredstva kako bi bogati gomilali što više novca nauštrb žena. Socijalizam sam po sebi stvara društvo jednakosti odnosno društvo u kojem feminizam može imati važnu ulogu zaštite ženskih prava. Jednakost žena u socijalizmu se može postići kroz jednake plaće i jednake uvjete rada kao i podizanje svijesti i prihvaćanje pravila koja će onemogućiti seksizam odnosno bilo kakvo nasilje nad ženama.
Zaštita manjinskih prava sedmi je razlog za socijalizam. Kapitalizam diskriminira i negira jednaka prava mnogim manjinskim zajednicama. Jednaka prava nemaju pripadnici LGBT populacije, etničkih, rasnih i drugih manjina. Usprkos određenim poboljšanjima diskriminacija će uvijek postojati. Promocija prava osoba koje pripadaju LGBT zajednici moguća je jedino ako se takvim osobama daju ista prava kao i heteroseksualnim osobama u zapošljavanju u svim sektorima gospodarstva, pri sklapanju braka, pred zakonskim sustavom općenito. Zapravo manjinske skupine diskriminiraju se ne zbog vjere i tradicionalizma već zbog novca. Kroz spolnu, etničku i drugu diskriminaciju kapitalizam takvim osobama onemogućava kvalitetan pristup tržištu rada i dovodi takve osobe do lošijeg položaja na radnom mjestu. Socijalizam kroz univerzalnu participaciju i jednakost koja ne ovisi o načinu života neke individue može jednostavno osigurati prava svih diskriminiranih manjinskih skupina.
Ravnoteža u bogatstvu i zaradi odnosno egalitarizam je osmi razlog u korist socijalizma. Budući da u socijalističkim sustavu država odnosno vlada posjeduje većinu gospodarskih sektora poput stanogradnje i komunalnih poduzeća, siromašnijim članovima društva omogućen je pristup osnovnim javnim uslugama koje si ne bi mogli priuštiti da su one pod privatnom kontrolom. S druge strane kad je riječ o porezima, u socijalističkom društvu oporezivanje se vodi prema progresivnom principu. To znači da što je veće primanje to je veći porez. U kapitalizmu je obrnuto pa je sustav stvorio npr. 47 milijuna siromašnih Amerikanaca. Progresivni sustav oporezivanja socijalističke države olakšat će život radnicima koji manje zarađuju, tj. uštedjet će im novac dok će oni koji više zarađuju više platiti, ali će im i dalje više ostati. Svi su na dobitku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.