Posljednjih nekoliko desetljeća kapitalizam se uspio nametnuti kao dominantan ekonomski sustav koji donosi napredak i razvoj. To se posebice odnosi na zemlje na Zapadu koje su u drugoj polovici 20. stoljeća doista ostvarile velik ekonomski razvoj. Od vremena Industrijske revolucije do danas kapitalizam se uspio nametnuti zahvaljujući karakteristikama kao što su privatno vlasništvo, slobodno tržište, tržišna konkurentnost, stvaranje više slojeva društva, ekonomska produktivnost i sl. Međutim, usprkos velikim probicima i rezultatima koje je kapitalizam postigao, npr. Sjedinjene Države su utemeljene na kapitalizmu, sustav ima velikih mana i nedostataka. Štoviše, upitno je koliko je kapitalizam dugoročno održiv.
Kapitalizam sve više ne uspijeva zadovoljiti potrebe običnih građana koji postaju siromašniji i nezadovoljniji pa sve veće mase stanovništva diljem svijeta pokušavaju pronaći alternativne socioekonomske modele. Jedan od njih je socijalizam. Socijalistički sustav koji dobro funkcionira uspijeva u potpunosti iskoristiti nacionalne resurse kroz središnji gospodarski plan, ima potporu naroda i radi za narod kojemu poboljšava svakodnevni život. Socijalizam može biti prava alternativa kapitalizmu koji ostvaruje skromne ili slabe rezultate. Zbog slabosti kapitalizma događaju se recesije i depresije, masovne nezaposlenosti, veliko siromaštvo, sve veća nejednakost između društvenih slojeva, velike društvene podjele u društvu, a prirodni resursi postaju sve ugroženiji. Jedan od nusprodukata kapitalizma su i klimatske promjene koje ozbiljno prijete cijelom svijetu. Uz sve nedostatke, socijalizam ima cijeli niz vrlina koje mu izvorno pripadaju te mogu stvoriti bolji svijet.
Prvi razlog za socijalizam je prekid s klasnim podjelama koje nagrizaju suvremeni svijet. Kapitalizam je najodgovorniji za podjelu društva na klase. Mali broj bogatih posjeduje veliko bogatstvo i sredstva ekonomske proizvodnje dok velika većina stanovništva radi kako bi preživjela. Manjinska elita sebi grabi najveći dio dobiti, a neelitna većina jedva preživljava. Socijalizmu je cilj ukidanje klasnih barijera i omogućavanje svojim slojevima stanovništva da mogu zasluženo, tj. u pravednoj mjeri uživati plodove svoga, često mukotrpnog, rada.
Drugi razlog za socijalizam je garancija socijalnih i ekonomskih prava. Socijalističke države poput Sovjetskog Saveza su osigurale svojim građanima obrazovanje, posao i plaću od koje se moglo živjeti kao i stanovanje. Uz to, obrazovanje, zdravstvo i briga od djeci bili su potpuno besplatni. Ta prava su u jezgri socijalizma za razliku od kapitalizma u čijoj su jezgri prava konkurencije. U kapitalizmu obrazovanje ovisi o platežnoj moći osobe koje se žele obrazovati, a nema nikakvih garancija da će osoba poslije pronaći posao, moći živjeti od posla i imati krov nad glavom. Bez novca nema ni medicinske njege ni lijekova. Sva ta prava bi država trebala osigurati svojim građanima kao univerzalna i neupitna. Zato je socijalizam daleko pravedniji od kapitalizma.
Demokracija se jako dobro može postići u socijalističkom okruženju pa je stoga upravo demokratičnost treći razlog za socijalizam. Demokracija u kapitalističkom sustavu je često kvazidemokracija ili poludemokracija zato što interesi radnika, seljaka i drugih zaposlenika nisu ispravno zaštićeni. Kapitalistička demokracija nije participativna. Izabrani predstavnici preferiraju interese velikih kompanija na štetu običnih radnika zato što su često političari izabrani na pozicije zahvaljujući sponzorstvu velikih tvrtki. Profit i moć su važniji političarima i gospodarstvenicima nego prava radnika. Stoga se može reći da kapitalistička demokracija završava dolaskom na radno mjesto. Socijalizam s druge strane nudi participativnu demokraciju u kojoj narod kolektivno sudjeluje u donošenju odluka i ima kontrolu nad gospodarstvom i radnim mjestima. Zaposlenici/birači putem rukovoditelja koje su sami izabrali mogu najbolje oblikovati upravljanje gospodarstvom i konkretnim tvrtkama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
