Francuski predsjednik Emmanuel Macron je za vrijeme novinske konferencije s Putinom u Parizu poručio kako su ruski državni mediji, RT i Sputnik, zapravo propaganda te kako zbog toga ne zaslužuju akreditacije.
Stvari, dakako, treba staviti u kontekst. RT i Sputnik jesu propagandni mediji, no ništa više od sličnih državnih kanala kao što su primjerice britanski BBC ili američki VOA. Svaka država ima i svoju propagandu, no, to ne znači da njihovi državni mediji koji su osnovani s tim ciljem ne mogu biti dobar izvor informacija. Upravo zbog politike Kremlja će ruski RT objaviti ono što će mediji na Zapadu prešutjeti. Dakako, vrijedi i obrnuto. Na publici je, a još više na onima koji profesionalno analiziraju i prenose te informacije, da detektiraju što je uistinu propaganda, a što legitimna informacija.
Za što realniju sliku svijeta u kojem živimo nužno je imati medijski diverzitet, po mogućnosti što je moguće veći. Svijet u kojem bi primarni, ili čak jedini, izvori informacija bili ruski RT ili po propagandi još znatno žešći Sputnik, bio bi svijet jednostrane informacije, medijskog mraka na tragu najgorih Orwellovih predviđanja.
Naravno, iz toga se nekako sam od sebe nameće opis svijeta u nedavnom periodu kada su zapravo jedini izvori bili oni iz Zapadnih centara. Iz te perspektive svi oni željni raznovrsnije informacije, a samim time i potencijalno točnije, mogu svakako biti zadovoljni. Medijski diverzitet je zahvaljujući Internetu doživio pravu malu renesansu.
Državni, ili propagandni, mediji još uvijek su vodeći krojitelji informacijskog prostora zbog činjenice da raspolažu s daleko najvećim budžetima. Za svoju egzistenciju se ne moraju brinuti jer odrađuju posao vladajuće politike koja je svjesna da su im mediji od esencijalne važnosti. No, u isto vrijeme imamo niz nezavisnih ili nezavisnijih medija koji se probijaju na tom tržištu i pronalaze put do publike.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
