Francuski predsjednik Emmanuel Macron je za vrijeme novinske konferencije s Putinom u Parizu poručio kako su ruski državni mediji, RT i Sputnik, zapravo propaganda te kako zbog toga ne zaslužuju akreditacije.
Stvari, dakako, treba staviti u kontekst. RT i Sputnik jesu propagandni mediji, no ništa više od sličnih državnih kanala kao što su primjerice britanski BBC ili američki VOA. Svaka država ima i svoju propagandu, no, to ne znači da njihovi državni mediji koji su osnovani s tim ciljem ne mogu biti dobar izvor informacija. Upravo zbog politike Kremlja će ruski RT objaviti ono što će mediji na Zapadu prešutjeti. Dakako, vrijedi i obrnuto. Na publici je, a još više na onima koji profesionalno analiziraju i prenose te informacije, da detektiraju što je uistinu propaganda, a što legitimna informacija.
Za što realniju sliku svijeta u kojem živimo nužno je imati medijski diverzitet, po mogućnosti što je moguće veći. Svijet u kojem bi primarni, ili čak jedini, izvori informacija bili ruski RT ili po propagandi još znatno žešći Sputnik, bio bi svijet jednostrane informacije, medijskog mraka na tragu najgorih Orwellovih predviđanja.
Naravno, iz toga se nekako sam od sebe nameće opis svijeta u nedavnom periodu kada su zapravo jedini izvori bili oni iz Zapadnih centara. Iz te perspektive svi oni željni raznovrsnije informacije, a samim time i potencijalno točnije, mogu svakako biti zadovoljni. Medijski diverzitet je zahvaljujući Internetu doživio pravu malu renesansu.
Državni, ili propagandni, mediji još uvijek su vodeći krojitelji informacijskog prostora zbog činjenice da raspolažu s daleko najvećim budžetima. Za svoju egzistenciju se ne moraju brinuti jer odrađuju posao vladajuće politike koja je svjesna da su im mediji od esencijalne važnosti. No, u isto vrijeme imamo niz nezavisnih ili nezavisnijih medija koji se probijaju na tom tržištu i pronalaze put do publike.
Jedan vrlo zanimljiv primjer je internetski gigant YouTube na kojem su stasali brojni politički kanali kojima je istina doslovno postala poslovni model - jer su svjesni da će publika prepoznati autentičnost.
Dakako, tih angažiranih kanala imamo iz gotovo svih političkih pravaca, od krajnje konzervativnih do radikalno ljevičarskih, no jedna progresivna ljevica - ono što bi ona uistinu trebala biti, a ne ono što se time često danas naziva - možda ima i najveći uspjeh.
Dobar primjer ljevičarskog medija je kanal Secular Talk kojeg vodi mladi Kyle Kulinski (rođen 1988.). Riječ je o kanalu koji jest dio šire pomalo kontroverzne TYT mreže, ali ima nezavisnu uređivačku politiku.
S donekle konzervativnijeg aspekta imamo Davea Rubina, koji je također potekao s TYT mreže, ali se odlučio potpuno odvojiti te krenuti sam, a danas vodi uspješan kanal The Rubin Report na kojem redovno ugošćuje zanimljive sugovornike koji imaju što reći o današnjim ključnim temama.
Dakako, na YouTubeu se može pronaći bezbroj drugih manjih i većih kanala koji se bave politikom, od vrlo profesionalnih kao što je The Real News Network iz američkog grada Baltimorea, do krajnje kontroverznih kao što je Infowars kojeg vodi notorni Alex Jones.
No, svi ovi kanali imaju nešto zajedničko - poslovni model. Naime, svi se, barem djelomično, a često i u potpunosti, financiraju od oglašavanja, odnosno od reklama koje YouTube prikazuje prije, za vrijeme i nakon njihovih video izvještaja. Sistem je već dobro poznat i vrlo jednostavan - kada objavite video snimku na YT-u (ako sudjelujete u njihovom programu) uz nju će se prikazivati oglasi, razni oglasi, od lokalnih do međunarodnih brendova. Algoritam prema kojem se oglasi prikazuju je kompleksan, no cilj mu je izbaciti oglase za koje procjenjuje da bi baš Vas najviše zanimali (te procjene izračunava na temelju Vaše lokacije, povijesti dosadašnjeg surfanja itd.).
Na svaki oglas na koji se klikne, autor video snimke dobiti će postotak profita. Naravno, YouTube (odnosno Google, koji je vlasnik YouTubea) zadržat će lavovski dio dok autoru ostaje nešto sitno. Ipak, ako imate milijune korisnika koji prate sadržaj kojeg objavljujete, može se skupiti taman dovoljno da u miru vodite svoj posao (oni koji su ostvarili bogatstva na YouTubeu su ipak iznimka, a nikako pravilo).
To je sve funkcioniralo, do nedavno. Nekima se profit na dnevnoj razini smanjio 5 puta, 10 puta, ili je potpuno nestao. Što se dogodilo? YouTube je počeo filtrirati kanale koji se bave "osjetljivom tematikom", usmjeravajući oglašivače isključivo prema kanalima koji su, nazovimo to tako, "family friendly" (prikladni samo za obitelji, odnosno lišeni bilo kakve kontroverze ili ekscesa).
Sve je krenulo nedavno kada su se u medijima pojavile šokantne naslovnice o tome kako se oglasi vrte i na nekim neo-nacističkim kanalima na YouTubeu. To je moguće, jer oglasi se vrte gotovo svugdje, bez obzira na sadržaj, no upravo to je i omogućilo ovu eksploziju slobode govora kojoj smo do nedavno svjedočili na YouTubeu.
Zašto su se te naslovnice pojavile? Jasno je - veliki mediji, tzv. mainstream, preplašio se konkurencije koju im novi nezavisni mediji, mahom na YT-u, predstavljaju, i na ovaj način su ih odlučili ušutkati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
