100 dana. Period je to u kojem se može mnogo toga napraviti u životu. Od odlaska na dijetu i početka sportskih treninga do završetka raznoraznih tečajeva. 100 dana svake nove vlade uvijek se pažljivo promatra jer početak nagovještava kojim putem će se stvari dalje razvijati. Dobar početak je pola posla obično se kaže, ali i ne mora biti tako. Barack Obama je imao izrazito obećavajući početak predsjednikovanja no ispostavilo se da svih osam godina nije pratilo taj trend.
Američki predsjednici su skoro uvijek razočarali kad su došli na vlast jer bi nastajao veliki procjep između predizbornih obećanja i predsjednikovanja. Donald Trump nije nikakav izuzetak. Njegova specifičnost jest da se nikad nije bavio vanjskom politikom prije preuzimanja mandata. Njegovi savjetnici ga u kampanji nisu uspjeli uvjeriti da bude oprezniji i manje anti-establišmentski orijentiran. Obećao je puno toga što nije u stanju ispuniti. Razočaranja su zato puno veća nego da je njegova vanjskopolitička agenda bila konvencionalnija.
Nakon prvih 100 dana Trumpove administracije malo koja vanjskopolitička obećanja nije iznevjerio. Zastarjelost NATO saveza, naglo poboljšanje odnosa s Rusijom, prebacivanje američkog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem, napuštanje politike 'jedne Kine', tvrdnja da je Kina manipulator valutama, davanje nuklearnih oružja Južnoj Koreji, Japanu, Saudijskoj Arabiji, neometanje Assadove Sirije u borbi protiv ISIL-a, raskidanje dogovora o iranskom nuklearnom programu, radikalan napad na sunitske džihadiste. To su samo najvažnija obećanja koja je iznevjerio i pregazio u korist drukčijih pragmatičnih rješenja.
Trumpova administracija je izrazito disfunkcionalna i u njoj vlada pravi kaos i u unutarnjoj i vanjskoj politici. Vanjskopolitičku disfunkcionalnu agendu tvore specifične karakteristike. I za vrijeme drugih predsjednika bilo je dosta unutarnjih borbi i sukoba interesa različitih frakcija, ali sada je situacija još gora. Trump je sam glavni krivac za loše djelovanje radi svojih nepredvidivih intervencija. Tu su i njegovi suradnici koji prilično drukčije gledaju stvari. Npr. predstavnica SAD-a u UN-u, Nikky Haley, tvrdi da mir u Siriji zahtijeva Assadov odlazak, dok državni tajnik Rex Tillerson misli da o Assadu treba odlučiti sirijski narod. Uz to, ne treba zaboraviti da je dosta pozicija još uvijek neupražnjeno posebice u ministarstvu obrane. Američki veleposlanici diljem svijeta su prepušteni sami sebi jer iz Washingtona ne stižu toliko potrebne smjernice. Također, Trump i njegova administracija mnoge odluke donose nepromišljeno, nekontrolirano i improvizirano što može biti jako opasno. Trump je i ovako i onako populist, a kad se tome dodaju još ti atributi dolazi se do još veće disfunkcionalnosti.
U početku se činilo da će Trump stvarno napraviti neku vrstu revolucije. Zabrana ulaska državljanima iz sedam muslimanskih zemalja, povlačenje SAD-a iz Trans-pacifičkog partnerstva, gradnja zida s Meksikom, verbalni napadi na strane državnike, i sl. No s vremenom Trump je 'pripitomljen' i nastavio je voditi uobičajenu vanjsku politiku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
