U predsjedničkoj administraciji Donalda Trumpa na polju diplomacije, diplomacija je odsutna i moglo bi se reći da spava. To nije čudno budući da na vrhu diplomatske američke piramide, njezin predsjednik niti sam ne zna što činiti. U svakom razmatranju američkih vanjskopolitičkih napora treba naglasiti kako je američko "carstvo slobode i demokracije" prenapregnuto i uvalilo se u probleme diljem svijeta. Od problema se posebno u zadnje vrijeme ističu Sirija i Sjeverna Koreja, ali niti Ukrajina i Južno kinesko more nisu daleko od prvoklasnih geopolitičkih glavobolja Washingtona. Amerika se duboko upetljala u probleme širom globusa pa je jednostavno zaključiti da nema lakih rješenja. Aktualna zbunjenost Trumpa i njegove administracije dio je veće zbunjenosti koja je aktivna posljednjih 15-20 godina počevši s američkom intervencijom u Afganistanu. Američki angažman tamo kao i u Iraku nikako da prestane, dapače pod Trumpom on je proširen.
Iz ponašanja Trumpa i bliskog kruga ljudi oko njega može se doći do zaključka da je predsjednik doslovce nezainteresiran ili slabo zainteresiran za vanjskopolitička žarišta i da ih u suštini ostavlja da se njima bave suradnici od kojih su većina neokonzervativci (neocons). Tu se ističu Rex Tillerson, Mike Pence, Nikky Haley, H. R. McMaster, Jim Mattis ali i mnogi iza kulisa. U izbornoj kampanji koju je obilježio slogan "America first" Trump je obećavao vanjsku politiku koja se skoro u potpunosti razlikuje od vanjske politike koju provodi sada na vlasti. Njegove predizborne parole bile su "nemojmo se miješati u tuđe prekomorske probleme", "nema izvoza demokracije", "posvetimo se problemima kod kuće" i sl. Trump svojim nepromišljenim odlukama pogoršava poziciju Amerike u međunarodnim odnosima. U odnosima Trumpove Amerike prema vanjskom svijetu vidljiv je kaos i nered jer suradnici i savjetnici predsjednika ne daju svom šefu kvalitetne opcije.
Krajnje djetinjasti i ultra intervencionistički pristup batine prema Sjevernoj Koreji i Kim Jong-unu, koji se često najavljivao putem Twittera, primjer su nezrelosti Trumpa prema režimu koji samo nastoji preživjeti. Umjesto da ili ignorira prijetnje iz Pjongjanga ili da krene putem dijaloga, Trump je odgovorio dodatnom militarizacijom Južne Koreje i provođenjem vojnih vježbi u morskim vodama do Korejskog polutoka. Što se tiče Sirije, Trump je obećao da je glavni američki cilj likvidacija i ograničavanje moći, tzv. Islamske države. U posljednje dvije godine to se zapravo i realiziralo zahvaljujući ponajviše naporima Assadove vlasti i Rusije. Sad bi po toj logici Amerikanci trebali povući svoj vojni angažman, ali kao što se svaki dan vidi iz vijesti, to se ne događa. SAD želi imati što više svojih snaga na terenu i žele kroz direktnu pomoć tzv. umjerenoj opoziciji dobiti priliku da budu dio mirovnih pregovora o Siriji. Američki policy-makeri su zabrinuti o sve snažnijoj ulozi Rusije i Irana u Siriji. Tu je na snazi moćan pritisak Izraela i Zaljevskih država koje ne žele vidjeti moćan Iran. Zbog toga su učestale i primjedbe na iranski nuklearni program i sl.
Amerika želi da njene vojne trupe ostanu što duže u Siriji i Južnoj Koreji kako bi odlučile ishod tamošnjih političkih kriza ili kako bi imali što veći utjecaj na njihov krajnji ishod. U biti radi se o tome da se diplomacija provede vojnim putem. "Ili nam dajte ono što želimo ili će uslijediti vojni okršaj, pa čak rat", moglo bi se ukratko sažeti Trumpov "diplomatski" pristup. Svrha Trumpove diplomacije je ukinuti diplomaciju i sve prebaciti na vojno polje. Takav militaristički pristup isključuje mogućnost mirovnih pregovora ili ih znatno umanjuje. Tijekom Olimpijskih igara u veljači dvije Koreje konačno su se racionalnim pregovorima zbližile što je omogućilo da igre prođu u što boljem redu, besprijekorno. Istovremeno, Seul je pozvao Washington na izravne pregovore s Pjongjangom što su Amerikanci odbili. Štoviše, potpredsjednik Pence je za vrijeme igara u Južnoj Koreji prijetio Sjeveru da mora krenuti u proces denuklearizacije prije bilo kakvih pregovora. Ogroman neracionalan propust.
I u Siriji i Sjevernoj Koreji Trumpovi ciljevi su Rusija i Kina. On i njegova administracija kao i administracije prije njega hoće na neki način odlučiti sirijsku i korejsku krizu kako bi suzbile i opkolile Rusiju i Kinu s juga. Ono što je specifičnost Trumpove diplomacije je da on i njegovi suradnici nemaju jasno definirane ciljeve i ne znaju što žele osim što žele svakako smanjiti utjecaj Rusije, Kine, Irana. Nemaju pozitivan program. Štoviše, izgleda je da se krugovi moći na čelu s predsjednikom, vladom, kongresom, vojno-industrijskim kompleksom strahovito boje da bi mir mogao zavladati na Korejskom polutoku i na Bliskom istoku. To je evidentno iz činjenice da žele po svaku cijenu imati vojne postrojbe u tim dijelovima svijeta kao što su Južna Koreja i Japan, iako to nitko ne želi, kako bi onemogućili mirni dogovor i razrješenje kriza. Trump ne želi rješenja. Trump želi ratovati i prodavati što više oružja i vojne opreme.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
