Trumpov ultimatum je gambit najvišeg rizika, a ne promišljena strategija: Rusija je postala imuna na sankcije i sad može paralelno voditi i rat i državu, možda u nedogled, dok dolar nastavlja gubiti svoju globalnu moć

Ultimatum Donalda Trumpa, kojim Moskvi daje desetak dana da prekine rat ili će uvesti stotpostotne carine i sekundarne sankcije svima koji trguju s Rusijom, trebao je djelovati kao šok-terapija. No Kremlj odgovara ravnodušno: "imunitet" na sankcije stvarao se već godinama, a ruski ekonomski stroj, premda pod pritiskom, nastavlja raditi gotovo nesmetano. Umjesto kolapsa, Rusija je iskoristila globalne pukotine – i pokazala koliko je svjetski gospodarski poredak daleko od jedinstva kakvim ga Washington još uvijek smatra.

Ključna poluga ostaju energenti, ali priča se ne svodi samo na naftu i plin. Kada je Europa zatvorila vrata, ruske sirovine gotovo su trenutačno pronašle azijsku adresu. Kina je prošle godine apsorbirala preko trećine ukupnog ruskog izvoza, a golema potražnja Pekinga za diskontiranom naftom, LNG‑om i ugljenom podigla je obostranu trgovinu na rekordnih 240 milijardi dolara. Kineske rafinerije, banke i brodari pritom koriste transakcije u juanima, rubljima ili dirhamima, čime zaobilaze dolarsku infrastrukturu i dodatno potkopavaju američku financijsku hegemoniju.

S druge strane Indija je doslovno preko noći postala najveći kupac ruske sirove nafte. Nevjerojatan skok – s dva na gotovo 36 posto indijskog uvoza – pokazuje kolika je gravitacijska sila popusta od dvadesetak dolara po barelu. New Delhi na tom zarađuje dvostruko: rusku naftu rafinira, a derivatima potom opskrbljuje Zapad koji se zaklinje da rusku naftu ne kupuje (!). Time se američka strategija pretvara u vlastitu karikaturu, a indijski budžet puni jeftina energija.

Ništa manje važna nije uloga Turske, Emirata i kavkasko‑srednjoazijskog "jastuka" kroz koji teku paralelni uvozi zapadnih strojeva i elektronike. Ankara je, usprkos članstvu u NATO‑u, prerasla u logističko čvorište: preko Bospora prolaze tankeri ruske "mračne flote", a istodobno raste turski izvoz potrošačke robe i rezervnih dijelova u Rusiju. Sličan uzorak vidljiv je u Dubaiju, Astani ili Erevanu.

Premda energija ostaje kralježnica, Moskva se oslanja i na ostale sirovine. Pšenica, gnojiva, paladij, nikl i aluminij osigurali su milijarde deviznih prihoda koje sankcije uglavnom nisu dotakle zbog straha Zapada od globalne prehrambene i tehnološke krize. Rekordna žetva 2022. ovjekovječena je slikom ruskog žita koje brodovi pod neutralnom zastavom dovoze u Egipat ili Nigeriju, dok se europska luka Dunkirk snabdijeva paladijem nužnim za njemačku automobilsku industriju. Sankcijski režim tako podržava apsurd u kojem "zabranjeni" izvoz ne smije stati – jer bi time stradao i sam Zapad.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.