Trumpov drugi mandat šokirao bi svijet: Tek sad bi se njegovi lojalisti domogli poluga vlasti, a onda je sve moguće - od izlaska iz NATO-a do transformacije SAD-a u diktaturu
Iako se idući američki predsjednički izbori održavaju tek u studenom iduće godine, sasvim je jasno da smo već ušli u zonu predsjedničke kampanje, a ako je prethodnih nekoliko bilo polarizirajuće (zapravo bile su sve nakon relativno mlakog obračuna između Obame i Romneya 2012. godine) ova koja dolazi mogla bi biti najžešća do sada. Dakako, pod uvjetom da ćemo za manje od godinu dana gledati revanš Joea Bidena i Donalda Trumpa.
Podsjetimo, 2020. Biden je odnio pobjedu koju Trump nikako nije mogao prihvatiti tvrdeći da su izbori ukradeni. Pritom je izazvao popriličnu krizu u SAD-u, zapravo krizu kakva nije još ni viđena, a kulminacija je svakako bila 6. siječnja 2021. kada su Trumpovi lojalisti pokrenuli napad na američki Kongres. Većina ih je tamo došla s istim stavom kao i sam Trump - da su izbori pokradeni, da Biden nije pobijedio. Kriza je tog dana začuđujuće brzo riješena, otprilike do kasnog popodneva. Nekoliko osoba je ubijeno, preko 120 pripadnika policije je ozlijeđeno, glasanje u Kongresu na kojem se trebalo potvrditi Bidena kao idućeg predsjednika je odgođeno, no kasnije je održano u miru. Ipak, napad na Kongres 6. siječnja bila je prekretnica, odnosno potvrda da se Amerika nalazi u sve dubljoj političkoj neizvjesnosti.
Uzrok je puno veći od Trumpa i Bidena. Amerika, najveća ekonomska i vojna sila svijeta, nalazi se pred velikom dilemom - kako će izgledati u 21. stoljeću koje je već skoro jednom četvrtinom iza nas. Hoće li to biti jedna te ista sila koja, između ostalog, silom širi svoju verziju demokracije i tzv. univerzalnih vrednota? Ili će se pretvoriti u manje pomičnu silu koja će i dalje biti utjecajna, ali više u kontekstu sebe, ne cijelog svijeta.
Zar netko u Americi zapravo zagovara manje utjecajni SAD? Da, iako to ne opisuju baš tim riječima. Izolacionisti, koji su daleko jači na republikanskoj strani (iako su i tamo još uvijek samo frakcija), neće se složiti s tvrdnjom da je odvajanje od svijeta znak slabosti. Upravo suprotno, reći će da se Amerika povlači u sebe kako bi bila iznutra snažnija, kompaktnija, možda ideološki homogenija, te da će tako brže napredovati nego da se okolo "brine" za druge.
Jasno, to je tema gdje se rasprava vrlo brzo širi. Što, primjerice, znači da bi Amerika napredovala? Što uopće znači napredovati u nacionalnom kontekstu na kraju prve četvrtine 21. stoljeća? Je li to zgrtanje što više novca? Stvaranje vojske koju se ne može poraziti? Ili dolazi vrijeme kad će nacije sebe predstavljati kao mudraca koji prevladava materijalno i nudi ostatku svijeta neke konkretnije smjernice? Sve zajedno postaje bitno. No, ne bi čudilo da u nekoj bliskoj budućnosti dobijemo relativno multipolarni svijet koji će svoje vrednote, iz raznih pravaca, pokušavati prikazati kao komparativno bolje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
