Iz SAD-a su tijekom jučerašnjeg dana poručili kako razmatraju hoće li ostati ili ne u sporazumu o iranskom nuklearnom programu. Iako sve druge potpisnice podupiru sporazum, uključujući i europske sile, Trump od početka mandata zapravo "traži" izlazak iz istog na sve načine, a kulminacija je bila njegov govor u UN-u gdje je Iran optužio za podupiranje terorizma, krvoproliće i kaos na Bliskom istoku. Sve ovo je zapravo "izgradnja argumenata", mada neistinitih, koji bi Trumpu poslužili da izađe iz sporazuma.
Ukoliko do toga dođe, ako se sporazum raspadne, za očekivati je kako bi došlo do utrke u naoružanju na prostoru Bliskog istoka. Moguće je da bi Iran pokušao napraviti atomsko oružje, a odmah zatim bi isto nabavila i Saudijska Arabija (vjerojatno preko Pakistana ili drugdje).
Zanimljivo je da iranski predsjednik Hassan Rouhani smatra kako Trump ipak neće odustati od sporazuma unatoč "retorici i propagandi". No, koji je onda cilj ovih Trumpovih napada na nuklearni sporazum?
Moglo bi se reći kako Trump želi isposlovati novi sporazum koji bi bio još znatno stroži prema Iranu odnosno njihovom nuklearnom programu. Podsjetimo, sporazum - kojeg su 2015. potpisali Iran, SAD, Rusija, Kina, Francuska, Britanija i Njemačka - nalaže samo ograničavanje iranskog nuklearnog programa, ne i njegovo potpuno ukidanje.
Naime, Iran ističe kako im nuklearna energija treba za ekonomski razvoj i po međunarodnom pravu Iran ima pravo na tu energiju. Dakle, sporazumom nije eliminiran iranski nuklearni program, samo je ograničen, a ta ograničenja odnose se na razinu obogaćivanja urana i druge detalje.
Cijeli svijet pozdravio je postizanje nuklearnog sporazuma s Iranom, čak je i Saudijska Arabija poručila kako se nadaju da će ovaj sporazum "ojačati stabilnost i sigurnost u regiji i svijetu". Jedina zemlja koja se javno snažno usprotivila ovom sporazumu bio je Izrael. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu otišao je tako daleko da je izjavio kako ovaj sporazum "prijeti samom opstanku Izraela".
Spomenimo pritom kako je upravo Izrael jedina vojna nuklearna sila na cijelom Bliskom istoku. Cijeli svijet zna da Izrael posjeduje nuklearni arsenal, iako Izrael to nikada nije javno potvrdio, a nitko ih ni ne traži da se očitaju po tom pitanju. Nadalje, Izrael nije potpisnica Sporazuma o ne-proliferaciji nuklearnog oružja (NPT) dok Iran jest.
Sve to je manje bitno, ono što je zaista bitno je činjenica da je Izrael napao Libanon i da su tijekom aktualnog rata u Siriji u više navrata izveli zračne i raketne napade na sirijski teritorij i sirijsku vojsku. Iz toga proizlazi da bi se svijet trebao baviti izraelskim postojećim nuklearnim arsenalom jer je riječ o zemlji koja se ne libi pokretanja agresivnih napada na susjedne zemlje.
Dakako, to je domena prava, a ona nije ključna, ključna je politička volja i jasno je da u svijetu nema nimalo političke volje za osudu izraelskog nuklearnog arsenala kao ni izraelskih vojnih napada.
Vratimo se na Iran. Iransko vodstvo pod predsjednikom Rouhanijem napravilo je važan i razuman potez kada su pristali na postojeći sporazum. Time ne samo da su smirili tenzije u regiji (za vrijeme iranskog predsjednika Mahmouda Ahmadinedžada tenzije su bile toliko velike da je izgledalo kao da bi veliki rat, odnosno agresija na Iran, mogla započeti svakog dana) već su osigurali ukidanje UN sankcija prema Iranu što je iranskoj ekonomiji također oslobodilo desetke milijardi zamrznutih dolara.
Sporazum s Iranom možda je i najveći uspjeh Obamine administracije, potez kojeg su svi pohvalili, osim dakako Izraela koji od onda radi na tome da se ovaj sporazum uništi. Izgleda kako su Izraelci našli pravog čovjeka za taj posao - Donalda Trumpa.
Zanimljivo je prisjetiti se predsjedničke izborne kampanje u SAD-u. Gotovo svi mediji i interesne skupine bile su snažno na strani kandidatkinje Hillary Clinton uz poneke snažne iznimke - tzv. židovski lobi otvoreno je prigrlio Trumpa koji se za vrijeme govora na njihovim skupovima predstavio kao najveći mogući prijatelj Izraela.
Naravno, Hillary se isto predstavljala na takav način, ali Izraelci su bili vrlo skeptični prema njoj zbog pretpostavke da će ona biti nastavak Obamine administracije, što je točno, a Obama im se dogovorom s Iranom jako zamjerio.
Nema sumnje da je izraelsko vodstvo slavilo Trumpovu pobjedu dok su Zapadne sile žalile zbog poraza Hillary Clinton. Netanyahu i izraelska politička elita dobili su američkog predsjednika po mjeri, predsjednika koji će izraelske interese staviti iznad interesa svega ostalog, uključujući i Amerike i svijeta. Imati takvog čovjeka u Bijeloj kući uistinu je velika stvar za Izrael, a izgleda da još nismo ni vidjeli što će sve to značiti.
Trump je poručio u razgovoru s novinarima kako je "donio odluku" po pitanju što će učiniti s nuklearnim sporazumom, ali nije želio otkriti što.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.