Trump ga zove komunistom, radnici ga zovu svojim: Ideološka anatomija uspona Zohrana Mamdanija, povijesna prekretnica za New York, ali i stvarnost između socijalističke retorike i socijaldemokratske prakse
New York je upravo izabrao gradonačelnika koji ruši navike najvećeg američkog grada – i nekoliko mitova o američkoj politici. Zohran Kwame Mamdani, 34‑godišnjak ugandsko‑južnoazijskog podrijetla, prvi je musliman i prvi Južnoazijac na čelu New Yorka. Njegova pobjeda nije tek kuriozitet identiteta, ona signalizira duboku zasićenost statusom quo, posebno politikama koje su dopuštale da najbogatiji grad svijeta postane nedostupan vlastitim stanovnicima. Mamdani je došao s porukom da je "nemoguće moguće" – i birači su ga shvatili ozbiljno.
Njegova biografija objašnjava i ton njegove politike. Rođen u Kampali 1991., sin je uglednog akademika Mahmooda Mamdanija i filmske autorice Mire Nair. Djetinjstvo je proveo između Afrike i Južne Azije prije nego što je kao dječak stigao u New York, gdje je završio državne škole, potom elitnu Bronx High School of Science, te studij afričkih studija na Bowdoin Collegeu. Prije ulaska u izbornu politiku radio je s obiteljima s niskim prihodima kao savjetnik za stambena pitanja u Queensu, a bavio se i hip‑hopom pod pseudonimom "Mr. Cardamom”. Ovaj spoj kulturne i socijalne dimenzije – imigrantska obitelj, stanovanje, rad s prezaduženima – izgradio je političara kome je "grad kao zajednica" važniji od gradskog "brenda".
U politiku ulazi odozdo, kao organizator u Astoriji, oslanjajući se na infrastrukturu nove američke ljevice. Godine 2020. ruši dugogodišnjeg demokratskog zastupnika u državnoj skupštini, što je bio prvi znak da se tektonika u New Yorku mijenja. Kao zastupnik profilirao se na stambenim i prometnim temama – od guranja pilot‑programa besplatnih autobusa do otvorene solidarnosti s taksistima opterećenima lihvarskim dugovima, kada je s njima štrajkao glađu. Za kratko vrijeme postao je figura koja spaja aktivizam i zakonodavnu tehniku: pedeset nijansi "dosadnog" rada koje, ako ste uporni, mijenjaju život u gradu.
Kandidatura za gradonačelnika 2025. krenula je kao autsajderska i završila kao politički potres. Suprotstavio se etabliranom demokratskom aparatu i bivšem guverneru Andrewu Cuomu te mobilizirao neobično široku bazu: mlade, imigrante, podstanare, radnike prekarnih poslova. Tisuće volontera na terenu, masovni skupovi i kampanja koja je izgleda ponovno probudila politički zanos tamo gdje su mnogi digli ruke od politike – to je bio motor njegova uspona.
Nakon iznenađujuće uvjerljive pobjede u demokratskim predizborima, uslijedila je i pobjeda u općim izborima, unatoč pokušaju da se kroz "nezavisnu" kandidaturu zadrži staro stanje. Izlaznost je bila rekordna, a Mamdani je ušao u Gradsku vijećnicu kao najmlađi gradonačelnik u više od stoljeća. U pobjedničkom govoru posegnuo je za tradicijom američkog radničkog pokreta – gestom koja je bila i ideološki signal i poziv na strpljenje: očekivanja su golema, isporuka će tražiti sukob s moćnim interesima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
