Tri zadnja dana i tri ratne konfuzije: Rusija ipak zaustavlja isporuke plina? Ipak želi smjenu režima u Kijevu? Ipak ne želi ukrajinsko žito na Crnom moru?
Po pitanju rata u Ukrajini, ali i šireg sraza koji traje između Rusije i Zapada, puno toga dogodilo se tijekom zadnjih dva do tri dana. Krenimo redom. Krajem prošlog tjedna Rusija i Ukrajina, uz posredništvo Turske i UN-a, postigle su sporazum o izvozu ukrajinskog žita preko Crnog mora. I dok su neki pozdravili ovaj potez kao veliku i važnu prekretnicu, prije svega za svijet koji već itekako pati zbog rastućih cijena hrane, drugi izrazili skepsu oko toga hoće li se Rusija držati sporazuma.
Već idući dan stižu problemi. Snažne eksplozije u ključnoj ukrajinskoj luci Odesa, dan nakon postizanja sporazuma. Slijede oštre optužbe na račun Rusije te se mnogi pitaju hoće li se sporazum raspasti. U isto vrijeme oglasila se i Rusija - poriču da su izveli napad u Odesi. Javljaju i posrednicima, Turskoj, da nemaju "nikakve veze" s ovim napadom.
Ali tko bi drugi napao Odesu? I tako, nešto kasnije, bez previše pojašnjenja, Rusija potvrđuje kako ipak jesu izveli napad i to navodno na ukrajinski vojni brod te skladište američkog oružja. Čemu pak ovo "jesmo-nismo"? Imajući u vidu koliko je ovaj sporazum o izvozu žita važan ovo je vrlo opasan pristup koji dovodi do stvaranja konfuzije i napetosti koja se osjeća daleko šire od same ratne zone.
To je tek prva "konfuzija" u nizu. Krenimo dalje. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, za vrijeme sastanka s dužnosnicima Afričke unije u Kairu, poručuje kako je jedan od ruskih ciljeva provesti smjenu režima u Ukrajini. Ističe: "Definitivno ćemo pomoći ukrajinskom narodu da se oslobodi režima koji je apsolutno anti-narodni i anti-historijski".
To poručuje sad, ali ne tako davno, 19. travnja, otprilike dva mjeseca nakon početka rata, Lavrov ističe: "Rusija ne traži smjenu režima u Ukrajini, narod treba imati slobodu donijeti odluku".
Jasno, ove dvije izjave su gotovo u potpunoj kontradikciji. Govorimo li ovdje o promjeni ruskog stava ili tek naknadnog otkrivanja inicijalnih planova? Može se argumentirati da se situacija tijekom zadnja tri mjeseca, odnosno između ove dvije izjave, promijenila u tu ruku da se vlast u Kijevu danas još i puno snažnije oslanja na Zapad. Ali to je bilo i za očekivati, zar ne? Ili su Rusi prije tri mjeseca još imali iluzije da će se vlast u Kijevu raspasti ili da će pak zavapiti za mirovnim pregovorima?
Danas je očito da neće. Ukrajina je u potpunosti definirala svoju ulogu. Ona je sad maksimalno čvrsto vezana uz svoje saveznike koji će je nastaviti opskrbljivati oružjem, novcem i političkom potporom. Zbog nekog razloga čini se kao da je Moskvu ovakav ishod iznenadio pa sad, shvaćajući da je to novo stanje, deklarira da želi smjenu režima u Kijevu.
U neku ruku ovo je ruska verzija one američke izjave da netko mora otići, a u ovom slučaju to je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.
Podsjetimo, po tom ključu SAD je natjerao, politikom i silom, više lidera da odstupe s vlasti. Po izbijanju Arapskog proljeća prije više od 10 godina tadašnji američki predsjednik Barack Obama rekao je kako egipatski predsjednik Hosni Mubarak "mora otići". Nešto kasnije rekao je isto i za libijskog predsjednika Muammara Gaddafija tvrdeći pritom kako Gaddafi planira napasti pobunjene Libijce na istoku zemlje, u Bengaziju. No, pošto Gaddafi nije "otišao" sam od sebe, SAD je pokrenuo vojnu agresiju protiv Libije početkom 2011. te je ista trajala mjesecima. Na kraju je Gaddafi ubijen, a Libija je završila u kaosu (u kojem se i dalje nalazi).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
