Tri godine su prošle otkako je u Egiptu s vlasti srušen predsjednik Hosni Mubarak. Obljetnicu obilježavaju razne skupine, svaka na svoj način, baš kao što je bio i slučaj u siječnju 2011. Na ulicama su pripadnici i pristaše Muslimanske Braće, kao i pristaše sekularne pro-vojne vlasti. Znalo se kako će sukobi na današnji dan biti neizbježni i upravo to se i dogodilo - prema zadnjim informacijama najmanje 7 osoba je ubijeno tijekom današnjeg dana.
Dan je počeo s još jednom eksplozijom ispred sjedišta policije u Kairu pri čemu je ranjena jedna osoba, no u jučerašnjem nizu bombaških napada ubijeno je nekoliko (vidi: Tri snažne eksplozije u Kairu: ciljana policijska stanica, sjedište policije i metro - nekoliko mrtvih, velik broj ranjenih, razmjena vatre s militantima na ulicama).
Za jučerašnje terorističke napade odgovornost je preuzela militantna skupina povezana s Al-Qaedom, Ansar Bayt al-Maqdis, koja ima uporište na prostoru Sinaja. Danas je došlo do još jedne eksplozije, u gradu Suez -meta je bila zgrada u kojoj se nalazi i kamp za interventnu policiju, nema informacija o žrtvama.
Danas (25.1.2014.) na trgu TahrirMnogi u Kairu za ove napade optužuju Muslimansku Braću i skupine koje su ideološki povezane s njima. "Braća su kriva za ove napade, teroristi žele slomiti zemlju na pola", rekao je jedan od prosvjednika u Kairu. "Neki se boje izaći iz svojih domova, no većina je odlučnija no ikad te izlaze na ulice protiv MB-a na ovu godišnjicu revolucije", rekao je.
Čest slučaj, kroz povijest, s velikim prevratima i revolucijama je taj da se u konačnici postavlja pitanje: čija je to bila revolucija? Pristaše sekularnog Egipta očito smatraju da je ovo njihov dan, no isto će reći i pristaše Muslimanske Braće. Borba za Egipat zapravo se još uvijek vodi - Islamisti su rano proglasili pobjedu 2012. kada su uspjeli osvojiti vlast na predsjedničkim izborima. No, prošle godine došlo je do potpune promjene - predsjednik Mohamed Morsi je svrgnut, a Muslimanska Braća ponovno su proglašena za terorističku organizaciju, kao u doba Nassera.
Za one koji se danas nalaze na ulicama Egipta taj čin je bio ili nastavak revolucije ili primjer kontrarevolucije. No, jedna stvar je sigurna, događaji koji su pokrenuti u siječnju 2011. još uvijek aktivno traju i još će proći dosta vremena prije nego što Egipat pronađe svoj put.
Klima se poprilično promijenila - Islamisti su dobili svoju šansu i prokockali je lošim vodstvom i lošom politikom. To je glavni razlog zašto su doživjeli tako žestok poraz, a imali su snažnu regionalnu i Zapadnu potporu, no očito ne i narodnu.
U rušenju Mohameda Morsija završni čin odradio je general Abdel Fattah Al-Sisi. U svega nekoliko riječi, iz gotovo potpune anonimnosti, zapalio je još neviđenu revitalizaciju ideologija Arapskog Nacionalizma u Egiptu. Nema sumnje kako mnogi od generala Sisija danas očekuju možda i puno više no što je on, realno gledajući, u stanju napraviti - no, moglo bi se reći kako je "mit o Sisiju" već poprilično nadišao i samog Siija.
Za mnoge general Sisi predstavlja ikonu - izuzetno prevladavajuću u cijelom arapskom svijetu - o snažnom nacionalnom lideru koji može ujediniti narod, prevladati podjele koje taj narod čine slabijim, te biti na neki način inspiracija.
U nekoliko rijetkih intervjua koje je do sada dao, Sisi očigledno shvaća da je postao dio mitologije i euforije koja se širi i izvan granica Egipta. Upravo zahvaljujući svojim rijetkim javnim nastupima, a i kada nastupa ostavlja dojam "poniznog vojnika", još i pojačava taj dojam. Ideji o kandidaturi za predsjednika pristupa izuzetno oprezno, pazeći da pritom nikada ne ostavi dojam osobe koja je gladna moći, već nekoga tko će - ako treba - na sebe preuzeti tu odgovornost, posao, zapravo "breme".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
