Trgovinski rat zapravo je uvod u novi Hladni rat: Zašto intenziviranje sukoba između SAD-a i Kine neće donijeti predah Europi i što znači rusko-kineska strateška osovina za budućnost multipolarnog svijeta?
U proteklih nekoliko godina svjedočimo pojačanoj konfrontaciji između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, koja se prvo manifestirala kroz trgovinski rat, a sada sve više poprima obilježja novog Hladnog rata. Za razliku od nekadašnjih carinskih prijepora ili sukoba oko konkretnih tehnologija, aktualna dinamika upućuje na dublji, strateški sukob dviju najvećih svjetskih ekonomija. U tom svjetlu mnogi u Europi možda gaje nadu da bi takav zaokret mogao donijeti određeno "olakšanje" europskom kontinentu, nakon godina tenzija na istoku Europe i prijetnji novim sankcijama protiv Rusije. Ipak, ako se osvrnemo na iskustva iz prvog Hladnog rata, nije bilo prostora na globusu koji nije bio uvučen u geopolitičku borbu dvaju blokova. Danas, kad je svijet još isprepleteniji, mala je vjerojatnost da će Europljani doista moći odahnuti.
Primjetan je pokušaj Washingtona da promijeni strategiju kako bi se intenzivnije usredotočio na Kinu, pri čemu je povremeno povlačio i nametao carine europskim saveznicima. Ta svojevrsna "igra štapa i mrkve" trebala je signalizirati da SAD ne može ići sam protiv Kine, nego mu trebaju pouzdani partneri ili barem neutralni promatrači. Kao i u svakoj geopolitičkoj kalkulaciji, podrazumijeva se da će pokušati "odvojiti" Rusiju od Kine – upravo onako kako su SAD nekad učinile s Kinom i Sovjetskim Savezom. Međutim, trenutačna geostrateška slika je bitno drugačija od one u doba hladnoratovskog sporazuma Kissinger–Nixon: Kina je sada gospodarski div, tehnološki konkurentan Zapadu, a Rusija, unatoč dugogodišnjim pritiscima i sankcijama, i dalje je iznimno važan globalni igrač, osobito u energetskom i vojnom pogledu.
U tom kontekstu, pitanje je postoji li za Rusiju napast da napravi prešutni dogovor sa SAD-om, čak i ako bi to možda značilo privremeno olakšanje od sankcija i pritiska. Jedno je sigurno: kinesko-ruska suradnja trenutno predstavlja snažan stup multipolarnog svijeta, na što Moskva gleda kao na jamstvo da neće ostati sama, suočena s novim valom okruženja i sankcijama. Eventualno "okretanje leđa" Kini nosilo bi ogroman rizik: slabljenje kineskog sustava samo bi otvorilo put da se, u krajnjoj instanci, opet targetira Rusiju. Takav razvoj događaja nije nimalo privlačan Kremlju, posebno ako gledamo dugoročno. Štoviše, odmak od Pekinga u geostrateškom smislu bio bi veliki promašaj za Moskvu, koja unutar aktualnih tektonskih pomaka nastoji zadržati vlastito mjesto odlučnog subjekta, a ne podređenog promatrača.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
